oglasi-se

Dogadjaji

Nema događaja

Rekli su o životinjama...

"Što je čovjek bez životinja? Kada bi životinja nestalo, čovjek bi umro od velike usamljenosti duha. Što god zadesi životinje, ubrzo snađe i čovjeka. Sve je na svijetu povezano"
Poglavica Seattle, Pismo indijanskog poglavice Seattlea
 

Vet Twitter

Šuga pasa je parazitsko oboljenje kože koje se manifestuje hroničnim tokom, svrabom, opadanjem dlake i promenama na koži. Danas se retko sreće ovo oboljenje jer vlasnici drže pse u dobrim higijenskim uslovima  i sreće se mnogo cešće kod pasa lutalica. Nekoliko vrsta šugaraca može uzrokovati šugu pa prema tome razlikujemo Sarkoptes šugu, Otodektes šugu i Notoedres šugu pasa.

 

Sarkoptes šuga pasa ( Sarkoptoza pasa ):

 

Uzročnik sarkoptes šuge pasa je Sarcoptes scabiei var. canis.  Ova vrsta šuge se javlja i kod drugih vrsta životinja, a može se preneti i na čoveka. Iako su šugarci specifični za domaćina na kom parazitiraju, oni mogu da izazovu bolest i kod drugih vrsta. Tako na primer šugarac pasa može da izazove oboljenje i kod mačaka, lisica i ljudi.
Šuga se prenosi direktno (dodirom) i indirektno (preko zarazenih stvari). Mužijaci šugarci, se uglavnom nalaze na koži životinje dok ženke prave hodnike kroz površinske slojeve kože izazivajući razne promene na koži. Oplođena ženka polaže jaja u tunelima koje buši ispod površine kože i to brzinom od 2-3 mm kože dnevno. Šugarcima više odgovaraju mesta na koži gde ima manje dlaka tako da najčešće borave na ušima, laktovima, stomaku i donjim delovima nogu.
Na infestaciju su najosetljivije mlade životinje, a bolest se javlja kod svih starosnih kategorija. Od momenta infestacije pa do pojave prvih simptoma bolesti može proći različito dug period (par dana do 3-4 nedelje)  što zavisi od broja parazita, godišnjeg doba,  higijene itd. Loša ishrana, nehigijenski uslovi držanja i oslabljena otpornost organizma pomažu razvoju bolesti.
Promene se najpre ispoljavaju  na koži glave, ušima, nosu, oko očiju, na donjoj strani trbuha, na grudima, laktovima i unutrašnjim stranama butina. Na promenjenim mestima, javljaju ce mali crveni čvorici, papule, vezikule pa i pustule, a koža postaje suva i peruta se. Životinja se češe pa se na koži mogu javiti ogrebotine i rane koje su podložne sekundarnim bakterijskim infekcijama. Kasnije koža ogrubi, zadeblja i nabora se, a dlake opadaju pa se na koži javljaju pojedina mesta bez dlaka Dolazi do hroničnog zapaljenja epiderma i hiper i parakeratoze. Vremenom se povecavaju zahvacene povrsine, a bolest može trajati mesecima i godinama. Neki psi ne moraju da imaju klasične znakove šuge. Obično imaju manje crvenilo na koži i povremeni svrab. U ovakvim slučajevima treba voditi računa da se ne sprovodi pogrešna terapija.
Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike i nalaza uzročnika u skarifikatu kože.
Dijagnozu nije uvek lako postaviti pogotovo ako je proces uznapredovao ili ako je životinja predhodno tretirana nekim sredstvima.
Terapija
se sprovodi skabicidnim sredstvima za spoljašnjui upotrebu (lindan, hlordan, diazinon, benzil benzoat, karbaril, propoksur, amitraz i piretroidi u kombinaciji sa piperonil butoksidom). Terapija se sprovodi kupanjem životinje u rastvorima skabicidnih sredstava,prskanjem ,mazanjem i trljanjem celog tela, kvašenjem ili delimičnom obradom pojedinih delova tela rastvorima, suspenzijama ili emulzijama skabicidnih sredstava. Kod životinja koje imaju dugu dlaku potrebno je ošišati dlake pre tretmana U poslednje vreme terapija se najčešće sprovodi peroralnim ili supkutanim davanjem ivermektina. Ivermektin se najčešće daje peroralno zbog svojih neželjenih efekata mada se u praksi često daje i supkutano. Psi rase koli, bobtail, pinč i još neke rase su osetljivi na terapiju ivermektinom pa se izbegava njegova upotreba kod ovih rasa. U nekim slučajevima može doći i do uginuća kod ovih rasa. Druge rase pasa takođe mogu imati neželjene efekte nakon primene ivermektina, a ukoliko dođe do ispoljavanja neželjenih efekata i toksičnosti od strane ovog leka daje se pikrotoksin i flumazelin.
Pored obolelih životinja potrebno je tretirati i sve životinje koje su bile u kontaktu sa obolelom kao i površine sa kojima je životinja bila u kontaktu jer šugarci mogu preživeti oko 20 dana u spoljašnjoj sredini. Terapija šuge se sprovodi dvokratno u razmaku 10 do 14 dana zbog zaostalih jaja šugaraca.

 

Otodektes šuga pasa (Otodektoza, Šuga ušiju)

 

Uzročnik otodektes šuge pasa je šugarac Otodectes cynotis var. canis koji može da se vidi i golim okom jer parazitira na površini kože ušnog kanala. Ovaj oblik šuge može da se javi i  kod mačaka, lisica i lasica. Otodectes šugarci nisu specifični za vrstu, tako da jednako napadaju i pse i mačke i vrlo se lako prenose sa životinje na životinju.
Otodektoza se naziva još i šuga ušiju jer se uzročnik najčešće lokalizuje u spoljašnjem ušnom kanalu i ona je najčešći oblik šuge kod pasa. Promene nastale dejstvom ovog šugarca uglavnom su lokalizovane na koži spoljašnjeg ušnog kanala u vidu zapaljenja i pojačanog lučenja cerumena iz uha. Cerumen je tamno-mrke boje i ispunjava ušni kanal, a u njemu se nalazi veliki broj šugaraca. Pas je nervozan, stalno trese glavom, krivi glavu u jednu pa u drugu stranu,čese uši odnosno predele oko njih. Zbog čestog češanja koža oko uha i ušna školjka su oštećene i prekrivene krastama.
U težim slučajevima mogu nastati epileptiformni napadi, kretanje u krug i tortikolis. Šugarci često napuštaju upaljeno uho i naseljavaju kožu glave, vrata i prednjih nogu i izazivaju eritrem, pojavu ljuspi i krasti i opadanje dlake.
Dijagnoza se postavlja nalazom parazita u cerumenu.
Terapija
ove šuge sastoji se u odstranjivanju nagomilanog sadržaja iz spoljašnjeg ušnog kanala i tretiranja uha ili celog tela skabicidnim sredstvima.  Potrebna su dva lečenja u razmaku 10 do 14 dana. U terapiji se koriste skabicidna sredstva kao što su lindan, hlordan, diazinon, benzil benzoat, karbaril,propoksur, amitraz i piretroidi u kombinaciji sa piperonil butoksidom. Terapija se sprovodi kupanjem životinje u rastvorima skabicidnih sredstava, prskanjem,mazanjem itd.Terapija se takođe može sprovoditi ukapavanjem topikalnih antiparazitika u uho npr. amitraz u propilen glikolu ili lokalni tretman uha sa 0.1% lindanom. Supkutano  ili peroralno se može dati Ivermektin. Lokalnu terapiju uha treba sprovoditi oko 4 nedelje.

 

Notoedres šuga pasa (Notoedroza pasa)

 

Ova šuga se najčešće javlja kod mačaka ali povremeno može da se javi kod pasa, a lako se prenosi na čoveka. Uzročnik je šugarac Notoedres cati var. cati. Uzročnik se prvo lokalizuje na predelima glave ( lice i uši), zatim na vratu, šapama, a zatim i na ostalim delovima tela. Promene su u vidu papularnog osipa, a zatim nastaju kraste i ljuspe po koži, a dlaka opada. U kasnijem toku bolesti koža otvrdne. Dijagnoza i terapija su iste kao kod sarkoptoze.

 

Poslednje na forumu

Oglasi za posao

veterina.info fan box