oglasi-se

Dogadjaji

Nema događaja

Rekli su o životinjama...

"Kad čovek želi da ubije tigra, on to naziva sportom; kad tigar želi njega da ubije, on to naziva okrutnošću."
Džordž Bernard Šo
 

Vet Twitter

Kada govorimo o normalnom ponašanju uglavnom mislimo na ponašanje zdrave životinje. Kako je ponašanje direktno uslovljeno stanjem svesti, logično je pretpostaviti da će se ono razlikovati u zavisnosti od zdravstvenog stanja. Zdrav konj ispoljava sve napred navedene nagone - normalno jede, pije vodu, normalno obavlja sve svoje fiziološke potrebe, komunicira sa drugim životinjama, pokazuje radoznalost za sve što se oko njega događa ili želju da se igra, u skladu sa svojim temperamentom - jednostavno, ponaša se uobičajeno. U slučaju bolesti konj se ne ponaša na isti način. Osim izostanka pojedinih oblika uobičajenog ponašanja, jezik tela veoma često upućuje na prirodu bolesti.

Reakcije na bol su verovatno najbolje proučene. Na količni bol, na primer, konj reaguje kompleksnim simptomima i znacima koji ponekad nepogrešivo ukazuju na tip i lokalizaciju bola. U slučaju spastičnih bolova konj najčešće uporno kopa prednjom nogom i zagleda u stomak, ne obraćajući pažnju na okolinu. Normalno kopanje prednjom nogom za vreme hranjenja ima karakter iščekivanja ili dozivanja, konj jasno zapaža sve što se oko njega događa i prestaje da kopa kada mu se priđe i donese hrana. Spastični bolovi su periodičnog karaktera, javljaju se odjednom, postepeno se pojačavaju i najčešće nakon popuštanja prestaju, da bi se posle izvesnog vremena ponovili. Ponašanje prati intenzitet bola - kopanje prednjom nogom i zagledanje u stomak postaje sve upornije, neretko praćeno profuznim znojenjem, grčenjem i valjanjem, u očima se zapaža strah, da bi se po smirivanju jasno uočilo opuštanje - kao da konj ni sam ne zna šta se desilo, počinje da se osvrće oko sebe, uzme zalogaj hrane ili počinje da jede, neretko se izmokri što je takođe znak opuštanja, pogled postaje bistar - sve do novog grča kada se slika ponavlja. Pojedinačni grčevi su obično sve jači i duži, a pauze između njih sve kraće.

U slučaju akutnog proširenja želuca konji ponekad zauzmu tzv. pseći stav u kome prošireni želudac pada dole čime se smanjuje pritisak na dijafragmu. Ovakav položaj neki smatraju patognomoničnim znakom proširenja želuca, premda se kod ovog količnog oboljenja mogu zapaziti i drugi znaci bolesti - kopanje prednjom nogom, zagledanje u stomak i, relativno često, Flehmenov znak. Zatvor debelog creva takođe prati karakterističan stav koji skoro nepogrešivo ukazuje na ovaj poremećaj - to je istezanje tela sa izvučenim prednjim nogama napred i izbačenim zadnjim nogama unazad - tzv. položaj nalik nogarima za sečenje drva. Naravno, mogući su i drugi znaci - povremeno kopanje prednjom nogom, ponekad udaranje zadnjim nogama po stomaku i zagledanje u stomak. Pri tome, kod bolova koji nastaju zbog istezanja crevnog zida, kao što je slučaj sa zatvorom debelog creva, pogled je obično uperen u mesto bola - na levu stranu ako je proširen veliki kolon ili desnu ako je prošireno slepo crevo. Konj, međutim, nije u stanju da jasno locira spastični bol (grč) - doživljava ga kao bol u centralnom delu stomaka, u predelu velikih ganglija, tako da pogled na određenu stranu stomaka nije indikator lokalizacije patološkog procesa.

Kopitna kočina ili laminitis se takođe otkriva po specifičnom položaju tela. Zbog ekstremno jakih bolova u prednjem - nokatnom delu kopita, konj pokušava da prebaci opterećenje na mekši - petni deo, tako što prednje noge istura ispred sebe a zadnje podvlači pod telo. Ponekad se ovakav stav zapaža i u mirovanju, a ponekad samo u pokušaju pomeranja s mesta. I ovo je, pri tome, položaj gotovo patognomoničan za oboljenje. Nešto slično se ponekad može videti i kod tetanusa -u pokušaju pomeranja s mesta konj ne može da savije vrat, pri čemu u hodu takođe ispoljava ukočenost - oprezno ispipava teren maltene slično kao kod kopitne kočine, koja se verovatno zbog toga i naziva "kočina". Kod tetanusa se, međutim, zapažaju i drugi - za ovo oboljenje specifičniji znaci - glava i vrat su ispruženi, usne zategnute, nozdrve široko otvorene...

Procenjivanje pojedinih oblika instinktivnog - nagonskog ponašanja kod bolesnih životinja može pružiti dragocene podatke, budući da su gotovo svi uklopljeni u sistem samoodržanja. Jedan od najvažnijih nagona je, na primer, nagon za uzimanjem hrane, i tome se u dijagnostičkom postupku poklanja posebna pažnja. Kod većine oboljenja praćenih tzv. poremećajem opšteg stanja, na primer povišenom telesnom temperaturom, zapaža se smanjenje ili odsustvo apetita. To se, doduše, ne može uzeti kao naročito specifičan simptom neke određene bolesti, međutim, sigurno ukazuje na nenormalno ili patološko stanje. Kod bolnih procesa u ustima, recimo zbog oštrog zubala, može se uz smanjenje apetita zapaziti poremećaj žvakanja - konji često na pola zalogaju zastanu, pa neretko po nekoliko minuta stoje dok im iz usta vire ostaci sena. Tako nešto se, međutim, može zapaziti i kod nervnih oboljenja. Kod žuravih konja ili konja sa upalom mozga i moždanih ovojnica, osim zastoja u žvakanju "kao da su zaboravili šta su počeli da rade", zapaža se i poremećaj u pijenju vode - kad im se prinese kofa u stanju su da zagnjure celu njušku u vodu i zagrcnu se. Perverzan apetitit - proždrljivo uzimanje neuobičajene hrane - zemlje, peska, otrovnih biljaka i sl., može biti takođe znak nervnih oboljenja, ali i nekih metaboličkih poremećaja, nedostatka pankreasnih enzima itd. Pojačana žeđ i unošenje nenormalnih količina tečnosti, opet, može biti simptom šećerne bolesti, hroničnog oštećenja bubrega, različitih trovanja... Više ili manje karakteristične promene ponašanja zapažaju se i kod drugih oboljenja, što, međutim, prevazilazi okvir ove knjige.

 

Literatura: Prof. dr Dragiša Trailović, Prof. dr Tihomir Petrujkić, Prof. dr Marijana Vučinić, Asist. mr Ružica Trailović, Dr Zoran Katrinka, SAVREMENI TRENDOVI U UZGOJU I ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI KONJA

Oglasi za posao

veterina.info fan box