Veliki metilj - Fasciola hepatica
Fasciola hepatica copy
Sistematika 
Carstvo: Životinje
Tip: Platyhelminthes
Klasa: Trematoda
Potklasa: Digenea
Red: Prosostomata
Podred: Distomata
Porodica: Fascioloidea
Rod: Fasciola
Vrsta: F. hepatica

Veliki metilj ili goveđi metilj (Fasciola hepatica) je pljosnati crv koji parazitira u žučnim kanalima i žučnoj kesi, nekada plućima, krvnim sudovima ovce, goveda, konja, svinje, kunića i divljači (jelena, srna i zečeva), retko i čoveka. Izaziva začepljenje žučnih odvoda i jetre što može da se završi i smrću. Kod ovaca je ranije bio uzrok masovnih oboljenja te je zabeleženo da je 1830. u Engleskoj uginulo čak 1,5 miliona ovaca. Prelazni domaćin ovog parazita je barski puž (Limnea truncatula).

Morfologija i anatomija

Prosečna dužina tela velikog metilja iznosi oko 3 cm (od 2-5 cm), a širina oko 13 mm pa je to jedan od najvećih metilja u svetu. Telo odraslih jedinki je žućkaste boje, dorzo-ventralno spljošteno i ima vrlo karakterističan oblik lista sa prednjim krajem koji je širi od zadnjeg.

Oko usnog otvora poseduje snažnu mišićnu pijavku kao i trbušnu pijavku. Njima se pričvršćuje za unutrašnje organe domaćina u kome parazitira. Od usnog otvora se produžava kratko ždrelo i jednjak koji se nastavlja na dvograno crevo slepo završeno u parenhimu. Tako je usni otvor istovremeno i analni jer se kroz njega i izbacuje nesvareni deo hrane.

Nervni sistem, vrpčastog tipa, i čula su slabo razvijeni kao i sistem za izlučivanje u vidu protonefridija. Nervni sistem se sastoji od dve ganglije od kojih polaze vrpce

Ne poseduje krvni ni respiratorni sistem. Najbolje razvijen organski sistem je polni.


Biologija

Veliki metilji su hermafroditne životinje, imaju i jajnike i testise veoma razgranate po čitavom telu. Sposobni za ukršteno oplođenje kao i za samooplođenje. Jaja su sitna, dužine 130-145 mikrona i širine 70-90 mikrona, žuto-smeđe boje i na jednom kraju imaju poklopac koji se podiže kada embrion izlazi iz jajeta.

Ishrana

Odrasle jedinke se hrane tkivom jetre domaćina. Larve redije se hrane digestivnim žlezdama i jetrom barskog puža, dok slobodnoživeći larvalni oblici, miracidijum i metacerkarija se ne hrane.


Razvojni ciklus

razvojni-ciklus-velikog-metilja

Razvojni ciklus velikog metilja: 1- oplođena jaja; 2. miracidijum; 3. sporocista; 4. redija; 5. cerkarija; 7. metacerkarija; I-trajni domaćin; II, III prelazni domaćini
 

Razviće velikog, goveđeg metilja (Fasciola hepatica) odvija se preko dva domaćina: neki sisar (govedo, ovca, čovek) i barski puž.

Razviće je cikličan proces i odvija se na sledeći način:

  • iz tela sisara se sa izmetom izbace oplođena jaja;

  • kada jaja dospeju u vodu (najčešće neka bara) iz njih razvija larva miracidijum; ona neko vreme pliva po vodi dok ne pronađe domaćina – barskog puža gde se nastani u zidu njegove plaštane duplje;

  • miracidijum odbacuje treplje i dolazi di redukcije još nekih organa te se obrazuje nekoliko larvalnih oblika : odmiracidijuma se obrazuju sporociste, od njih redije, a od redija postaju cerkarije; sporocista ima oblik šupljeg meška; deobama germinativnih ćelija sporociste nastaju redije koje se kreću u šupljini sporociste; redije mogu da izađu iz sporociste i nastane se u jetri barskog puža; u zavisnosti od godišnjeg doba u unutrašnjosti redije se od germinativnih ćelija mogu obrazovati ili nova generacija redija ili sledeća larva cerkarija sa dugačkim repom;

  • cerkarije napuštaju telo barskog puža, plivaju neko vreme, a zatim se pričvrste za neku barsku biljku i tu se učaure (incistiraju) pa se sada nazivaju metacerkarije;

  • hraneći se tim biljkama, ovca (govedo) unese u crevo incistirane metacerkarije;

  • u telu sisara metacerkarije se razvijaju u aktivan stupanj – mladi metilj, koji krvlju dospeva u jetru gde dostiže polnu zrelost i produkuje oplođena jaja.

Patogenost, epidemiologija i profilaksa

Infekcija metiljem, iako retka kod čoveka, izaziva oštećenja jetre i žučnih puteva zbog mehaničkog i toksičnog dejstva parazita.

Javlja se:

  • otok jetre

  • žutica usled začepljenja žučnih puteva

  • upala jetre zbog sekundarne infekcije bakterijama.

Glavni rezervoar parazita su životinje zaražene metiljem pa mere za sprečavanje širenja zaraze obuhvataju otkrivanje i lečenje zaražrenih životinja, zabrana upotrebe vode koja je zaražena metiljima kao i upotreba neoprane salate ili povrća. U južnoj Francuskoj, Alžiru, Kubi i Latinskoj Americi infekcije metiljem predstavljaju značajan zdravstveni problem.


Literatura

  • Biblioteka Planeta Zemlja i život na njoj, Čovek i životinjski svet,ZUNS i Srpsko biološko društvo, Beograd, 1987.

  • Dogelj, V,A: Zoologija beskičmenjaka, Naučna knjiga, beograd, 1971.

  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 1, Naučna knjiga, Beograd, 1977.

  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 2, Naučna knjiga, Beograd, 1979.

  • Mariček, Magdalena, Ćurčić, B, Radović, I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1986.

  • Matoničkin, I, Habdija, I, Primc - Habdija, B: Beskralješnjaci - bilogija nižih avertebrata, Školska knjiga, Zagreb, 1998.

  • Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.

  • Milovanović, M. (1977): Parazitologija, Medicinski fakultet, Beograd

  • Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos *Novi Sad, Beograd, 2001.

  • Radulović, Š (1998): Mikrobiologija sa epidemiologijom (za II razred medicinske škole), ZUNS, Beograd

  • Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995.

  • Petrov, Brigita, Radović, I,Miličić, Dragana, Petrov, I: Opšta i sistematska zoologija (praktikum), Biološki fakultet, Beograd, 2000

Izvor: .bionet-skola.com (objavljeno pod uslovima Creative Commons License )

Prijavi se

Pretraži sajt

Oglasi za posao

veterina.info fan box