Đ. Savić, D. Matarugić[1], N. Delić[2], D. Kasagić[3], M. Stojanović[4]

 

Kratak sadržaj: Peripartalni period je najkritičnija faza u proizvodno-reproduktivnom ciklusu visokomlečnih krava. Najčešća problematika u ovom periodu vezana je za poremećaje bilansa energije. Da bi se ovi poremećaji korigovali, neophodno ih je na vreme dijagnostikovati. Validni pokazatelji energetskog statusa krava u ovom periodu su ocena telesne kondicije, parametri metaboličkog profila, hormonalni status i organski sastojci mleka. Određivanje organskih sastojaka mleka je ekonomičan i jednostavan način za određivanje energetskog statusa krava, i sve više se koristi u praksi. Energetski status krava holštajn-frizijske rase ispitivan je na farmi industrijskog tipa. Ukupno je ispitano 147 krava (97 u prvoj i 50 u drugoj laktaciji). Prosečne koncentracije mlečne masti, i ureje bile su unutar fizioloških vrednosti (mlečna mast kod krava prve laktacije 38,88±5,07 g/l, a kod krava druge laktacije 36,47±4,82g/l; urea 3,16±0,58 mmol/l za krave prve laktacije i 3,72±0,64 mmol/l za krave druge laktacije), dok je koncentracija proteina kod obe grupe krava bila nešto ispod fiziološke vrednosti (30,33±2,35 g/l, a kod krava druge laktacije 30,17±2,27 g/l). Na osnovu odnosa koncentracija ureje i proteina i masti i proteina zaključeno je da kod većine ispitanih krava postoji deficit energije, uz deficit ili relativni suficit proteina i date su preporuke za korekciju obroka u narednom periodu.

 

Ključne reči: krava, energetski metabolizam, mleko

 

Uvod

 

Najkritičniji period u proizvodno-reproduktivnom ciklusu visokomlečnih krava je prelazak iz perioda zasušenja u period rane laktacije. U ovom periodu dešava se niz fizioloških promena, a pre svega prelazak iz pozitivnog u negativan bilans energije, karakterističan za period rane laktacije. Gledano sa zdravstvenog aspekta, ovo je i period sa najvećom učestalošću poremećaja zdravlja, među kojima prednjače oni vezani za negativan bilans energije. Pojavi zdravstvenih poremećaja najpodložnije su životinje sa izraženim genetskim potencijalom za visoku mlečnost, dakle one najproduktivnije (Drackley, 1999; Kampl, 2005; Šamanc i sar., 2005a; Horvat i sar. 2007).

U osnovi nastanka poremećaja energetskog metabolizma nalazi se kombinacija povećanih potreba u energiji i nemogućnosti unosa dovoljne količine energije sa hranom, što ima za posledicu mobilizaciju telesnih energetskih rezervi. U prvim nedeljama laktacije, energetski  deficit je oko 28,9 MJ NEL. Metabolička ravnoteža između potreba i količine energije unete hranom se postiže tek između šeste i desete nedelje laktacije. Do tog perioda, nedostatak energije se nadoknađuje iz telesnih rezervi, prvo glikogena, zatim masti, a u ekstremnim slučajevima i proteina. S obzirom na energetsku vrednost i zastupljenost u organizmu visokomlečnih krava, glavni izvor iz koga se nadoknađuje deficit energije su masti, odnosno lipomobilizacija. U uslovima negativnog bilansa energije, u masnom tkivu se intenziviraju procesi lipolize, a smanjuju procesi lipogeneze. Lipomobilizacija počinje obično 2-12 dana nakon telenja, ali u nekim slučajevima može da započne i nekoliko dana pred porođaj, dok su krave još u fazi pozitivnog bilansa energije. Ovo je naročito često kod ugojenih životinja, čija je ocena telesne kondicije veća od optimalne (preko 4,0) (Kampl, 2005; Šamanc i sar. 2006).

Masti mobilisane iz telesnih depoa prije iskorištavanja za metaboličke potrebe tkiva moraju proći kroz jetru, te dolazi do njihovog zadržavanja unutar hepatocita. S obzirom na činjenicu da se svaka visokomlečna krava na početku laktacije nalazi u stanju negativnog bilansa energije, nakupljanje masti u jetri se smatra fiziološkom pojavom. U slučaju izrazite lipomobilizacije (kada je zastupljenost triglicerida u jetri iznad 20%) dolazi do razvoja masne degeneracije jetre, odnosno patološkog procesa (Kampl, 2005; Goff, 2006).

Kao što je poznato, održavanje optimalne telesne kondicije, zdravstvenog stanja i mlečnosti krava pre svega zavisi od sastava i unosa hrane. Hranom se obezbeđuju prije svega energetske potrebe organizma, te se neminovno nameće pitanje kako racionalizovati potrebe krava u energiji i omogućiti im da koriste sopstvene rezerve, a da se pri tome ne razvije patološki proces. Da bi se taj zadatak uspešno izvršio, mora se steći uvid u snabdevenost krava energijom, što se može postići na više načina. Svaki od ovih načina mora da ispuni dva osnovna kriterijuma: da je pouzdan i da je ekonomičan.

Istraživanja velikog broja istraživača pokazala su da su validni načini za procenu energetskog statusa mlečnih krava u peripartalnom periodu ocjena telesne kondicije, određivanje parametara metaboličkog profila, određivanje koncentracije pojedinih hormona u krvi, te određivanje koncentracije i odnosa organskih sastojaka mleka (Kampl, 2005; Šamanc i sar. 2005a; Šamanc i sar. 2006; Horvat i sar. 2007).

Ocena telesne kondicije je metoda kojom se snabdevenost životinja energijom može proceniti dosta dobro. Bazirana je na proceni količine potkožnog masnog tkiva na određenim anatomskim lokacijama, i sprovodi se na nivou cele farme, nekoliko puta u toku proizvodnog ciklusa. Za njeno sprovođenje nisu potrebni troškovi, te je sa ekonomske strane vrlo prihvatljiva. Za potrebe procene energetskog statusa u peripartalnom periodu, međutim, ova metoda se nije pokazala najpovoljnijom. Razlog za to su brze i nagle promene bilansa energije koje nastaju u kratkom vremenu, pri čemu telesna kondicija ne može da ih prati odgovarajućom brzinom. Takođe, individualne varijacije mogu značajno da utiču na rezultate procene, te se ova metoda smatra nedovoljno osetljivom za potrebe peripartalnog perioda (Jovičin i sar. 2005; Šamanc i sar. 2005a; Horvati sar. 2009).

Parametri metaboličkog profila daju dosta precizan uvid u funkcionalno stanje organizma, prvenstveno jetre, ali je njihovo dobijanje vezano sa uzimanjem uzoraka krvi što predstavlja stres za životinju. Pored toga, određivanje ovih parametara na većem broju životinja ekonomski opterećuje proizvodnju. Zbog toga se preporučuje da se parametri metaboličkog profila određuju na reprezentativnom uzorku krava na ulasku u period zasušenja, 2-3 nedelje pred očekivano telenje, te kod krava u ranoj laktaciji. Na osnovu rezultata moguće je dati ukupni sud o stanju krava i izvršiti potrebne korekcije obroka (Radojičić i Kasagić, 2000; Ivanov i sar. 2005; Jovičin i sar. 2005; Kasagić, 2005; Horvat i sar. 2007)

Pored parametara metaboličkog profila, preciznu sliku o stanju organizma i snabdevenosti energijom daju i analize koncentracija pojedinih hormona (insulina, glukagona, leptina, IGF, trijodtironina, tiroksinai drugih) u krvi. Metaboličke promene i adaptacija na povećane potrebe u energiji su pod kontrolom endokrinih mehanizama, te je iz koncentracije pojedinih hormona i njihovih međusobnih odnosa moguće izvesti zaključak o funkcionalnom stanju organizma. Slično metaboličkom profilu, i određivanje koncentracije hormona je dosta skupo i opterećuje proizvodnju, pa se u rutinskoj praksi ne koristi često (Šamanc i sar., 2005b).

Određivanje koncentracije i odnosa organskih sastojaka mleka (masti, proteina i ureje) je metoda koja se sve češće koristi, zbog svoje jednostavnosti, pouzdanosti i ekonomičnosti. Prednost ove metode je i to što se uzimanje uzoraka sprovodi u toku redovne muže, pa nije stresogeno za životinju. Takođe, praćeni parametri se određuju u okviru rutinskih analiza hemijskog sastava mleka, tako da nema potrebe da se sprovode posebna ispitivanja. Da bi se koncentracije i odnosi pojedinih sastojaka mleka mogli pravilno interpretirati, potrebno je poznavati složene metaboličke procese koji se odvijaju pri sintezi mleka (Jonker i Kohn, 2001, Marenjak i sar., 2004; Kampl, 2005; Horvat i sar. 2007; Horvat i sar. 2009) .

Ureja se u organizmu stvara detoksikacijom amonijaka u jetri. Kod preživara, amonijak je glavni produkt razlaganja proteina unetih hranom pod dejstvom mikroflore predželudaca. Mikroflora predželudaca unete proteine razlaže preko aminokiselina do ketokiselina i amonijaka, koji koriste za sintezu svojih proteina. Da bi se stvoreni amonijak mogao iskoristiti, mikroorganizmi moraju biti snabdeveni dovoljnom količinom lako svarljivih ugljenih hidrata, kao izvora energije. U peripartalnom periodu, kada krave smanje unos hrane, mikroorganizmi nisu u stanju da usvoje sav oslobođeni amonijak, pa se on resorbuje preko sluzokože buraga i dospeva u jetru. U jetri se amonijak detoksikuje pretvaranjem u ureju, koja dospeva u cirkulaciju. Kao jedinjenje male molekulske mase, ureja lako prolazi kroz epitel mlečne žlezde i dospeva u mleko. Proteini mikroorganizama predželudaca predstavljaju važan izvor aminokiselina za sintezu proteina mleka. Deficit energije u obroku dovodi do njihove smanjene sinteze i posledičnog smanjenja koncentracije proteina u mleku (Jonker i Kohn, 2001; Jenkins i McGuire, 2006; Šamanc i sar. 2006; Horvat i sar. 2009).

Odnos koncentracije ureje i proteina u mleku predstavlja pouzdan pokazatelj snabdjevenosti životinja energijom. Koncentracija ureje ispod 4,0mmol/l i proteina iznad 32,0g/l govori da je krava hranjena primereno proizvodnim potrebama. Nagli prelazak na drugu hranu, naročito u letnjem periodu (zelena hrana sa visokim procentom lako svarljivih proteina, uz nizak sadržaj sirovih vlakana) uzrokovaće porast koncentracije ureje iznad 4,0mmol/l, dok će proteini i dalje ostati iznad 32,0g/l. Ova kombinacija ukazuje da se mikroorganizmi predželudaca nalaze u stanju relativnog deficita energije. Pri jače izraženom deficitu energije, koncentracije ureje su između 5 i 10mmol/l, dok je koncentracija proteina ispod 30,0g/l. Ako je koncentracija ureje iznad 4mmol/l, uz koncentraciju proteina ispod 32,0g/l, može se reći da postoji istovremeni deficit energije i proteina, koji će za posledicu imati razvoj teških metaboličkih poremećaja (Šamanc i sar. 2006; Jenkins i sar. 2006; Horvat i sar. 2009).  

Pored odnosa koncentracija ureje i proteina, snabdjevenost krava energijom može se uspješno proceniti i na osnovu odnosa koncentracija mlečne masti i proteina. Kod krava kod kojih postoji intenzivan proces lipomobilizacije, nivo slobodnih masnih kiselina u krvi je povišen. To dovodi do povećanja njihovog usvajanja od strane mlečne žlezde i povišenja koncentracije mlečne masti. Smatra se da su krave optimalno snabdjevene energijom ako im je koncentracija mlečne masti ispod 45g/l, a proteina iznad 32,0g/l. Smanjenje koncentracije proteina, uz povećanje koncentracije masti ukazuje na energetski deficit (Kampl, 2005; Šamanc i sar. 2006; Jenkins i sar. 2006; Horvat i sar. 2009)

 

Materijal i metode rada 

 

Istraživanje je obavljeno na farmi visokomlečnih krava holštajn rase industrijskog tipa. Ukupno je ispitano 147 krava od 15. do 60. dana laktacije. Krave su bile u prvoj (n=97), odnosno drugoj (n=50) laktaciji. Prosečna mlečnost za prvotelke iznosila je 27,12 litara a za drugotelke 35,60 litara mleka. Sve krave su držane u slobodnom sistemu i hranjene uobičajenim obrocima za datu proizvodnu kategoriju.

Uzorci su uzimani tokom muže, pri uzorkovanju za određivanje hemijskog sastava mleka. Koncentracija mlečne masti i proteina je određivana na aparatu firme Bentley, Bentley 150 Infrared Milk Analyzer, a ureja na analizatoru Chemspec 150 Urea Analyzer for Milk istog proizvođača.

Rezultati su obrađeni standardnim statističkim metodama i prikazani tabelarno pomoću parametara deskriptivne statistike (sredne vrednosti – M, standardne devijacije – SD, standardne greške – SE, koeficijenta varijacije – CV i intervala varijacije – IV). Odnosi koncentracija ureje i proteina, kao i koncentracija masti i proteina u ispitanim uzorcima prikazani su i grafički.

 

Rezultati istraživanja i diskusija

 

Srednje vrednosti koncentracija organskih sastojaka mleka za krave prve i  druge laktacije i zbirni rezultati za sve krave prikazani su u Tabeli 1.

 

Tabela 1. Koncentracija organskih sastojaka u mleku ispitanih krava

 

 

Mlečna mast (g/l)

Proteini (g/l)

Urea (mmol/l)

 

Krave prve laktacije

(n=97)

M

38,88

30,33

3,16

SD

5,07

2,35

0,58

SE

0,51

0,24

0,06

CV

13,00

7,74

18,35

IV

26,60-52,70

23,00-36,30

1,73-4,43

 

Krave druge laktacije

(n=50)

M

36,47

30,17

3,72

SD

4,82

2,27

0,64

SE

0,68

0,32

0,09

CV

13,22

7,52

17,20

IV

24,30-47,30

23,90-35,00

2,23-4,76

 

Zbirno

(n=147)

M

38,06

30,28

3,35

SD

5,10

2,31

0,66

SE

0,42

0,19

0,05

CV

13,40

7,63

19,70

IV

24,30-52,70

23,00-36,30

1,73-4,76

M – srednja vrednost; SD – standardna devijacija; SE – standardna greška; CV – koeficijent varijacije; IV – interval varijacije

 

Iz podataka prikazanih u Tabeli 1. može se videti da je prosečna koncentracija mlečne masti kod svih ispitanih grla bila u okviru fizioloških granica (kod krava prve laktacije 38,88±5,07 g/l, a kod krava druge laktacije 36,47±4,82 g/l). Kod manjeg broja krava ustanovljene su koncentracije mlečne masti iznad fizioloških granica, što ukazuje da je kod njih postojala intenzivna lipomobilizacija.

Prosečna koncentracija proteina kod krava prve laktacije iznosila je 30,33±2,35 g/l, a kod krava druge laktacije 30,17±2,27 g/l. Obe vrednosti su nešto niže od optimalnih, a veliki broj krava sa koncentracijom proteina ispod 32 g/l ukazuje da su krave hranjene obrokom koji ne zadovoljava njihove potrebe u proteinima. Detaljnija analiza snabdevenosti krava proteinima u obroku data je u tumačenju grafikona odnosa koncentracija ureje i proteina.

Kod svih ispitanih krava prosečna koncentracija ureje bila je unutar fizioloških okvira (3,16±0,58 mmol/l za krave prve laktacije i 3,72±0,64 mmol/l za krave druge laktacije). Ipak, analizom pojedinačnih rezultata može se zaključiti da je kod značajnog broja krava koncentracija ureje bila iznad fiziološke granice, što ukazuje da im obrok nije sadržavao dovoljnu količinu energije.

 

 tab-org-sastojci-mleka-1

Grafikon 1. Odnos koncentracije ureje i proteina u mleku krava prve laktacije

 

 tab-org-sastojci-mleka-2

Grafikon 2. Odnos koncentracije ureje i proteina u mleku krava druge laktacije

 

 tab-org-sastojci-mleka-3

Grafikon 3. Odnos koncentracije ureje i proteina u mleku svih ispitanih krava

 

Analizom podataka prikazanih u grafikonima 1., 2. i 3. može se zaključiti da je kod većine krava bio izražen istovremeni deficit i energije i proteina u obroku. Izvestan broj krava dao je rezultate na osnovu kojih se može izvesti zaključak da je kod njih postojao deficit energije i relativni suficit proteina. Kod manjeg broja krava snabdevenost energijom i proteinima je bila zadovoljavajuća, na šta ukazuje i njihova pozicija unutar grafikona.

Veliki broj životinja kod kojih je postojao deficit energije i proteina ukazuje da je njihova ishrana bila nedovoljno izbalansirana u pogledu odnosa koncentrovanog i kabastog dijela obroka, što je bilo izraženo u obe ispitivane grupe krava. Postojanje određenog broja krava kod kojih je postojao deficit energije i relativni suficit proteina može se protumačiti sastavom obroka kojim su krave hranjene u vreme uzimanja uzoraka, Naime, uzorci su uzimani u periodu kada se krave hrane obrokom sa povećanim udelom zelene mase, koja sadrži veliku količinu lako svarljivih proteina i malu količinu sirovih vlakana.

 tab-org-sastojci-mleka-4

Grafikon 4. Odnos koncentracija mlečne masti i proteina u mleku krava prve laktacije

 

 tab-org-sastojci-mleka-6

Grafikon 5. Odnos koncentracija mlečne masti i proteina u mleku krava druge laktacije

 

 tab-org-sastojci-mleka-6

Grafikon 6. Odnos koncentracija mlečne masti i proteina u mleku svih ispitanih krava

 

Na osnovu podataka prikazanih u grafikonima 4., 5. i 6. može se zaključiti da je kod najvećeg broja krava postojao deficit energije, koji se manifestovao smanjenjem koncentracije proteina ispod 32 g/l. Pri tome je koncentracija mlečne masti uglavnom bila ispod granice od 45 g/l. Kod manjeg broja krava ustanovljena je povišena koncentracija mlečne masti, koja ukazuje da je kod tih jedinki proces lipomobilizacije bio intenzivan. Optimalna snabdevenost energijom ustanovljena je kod manjeg broja krava.

Poređenjem ispitanih grupa krava može se izvesti zaključak da je deficit energije bio izraženiji kod krava u prvoj laktaciji. To ukazuje da na ovoj farmi obrok za steone junice u poslednjoj fazi graviditeta nije bio optimalno formulisan i prilagođen njihovim potrebama, te su one nakon telenja bile podložnije pojavi poremećaja energetskog metabolizma.

Pri tumačenju podataka dobijenih sa ove farme treba imati na umu da su varijacije u snabdjevenosti energijom, između ostalog, vezane i za stadijum laktacije u kome su uzorci uzeti (odnosno tome da li su krave bile bliže donjoj ili gornjoj granici perioda od 15-60 dana poslije telenja). Tome svakako treba pridodati i individualne varijacije.

 

Zaključak

 

Na osnovu analize podataka o koncentraciji organskih sastojaka mleka dobijenih sa ispitivane farme može se zaključiti da postoje propusti u sastavljanju obroka za pojedine proizvodne kategorije krava. Preporuka za rešavanje ovog problema bilo bi optimiziranje sastava obroka za krave različitih proizvodnih kategorija, kao i formiranje pogrupa krava unutar date kategorije, koje bi bile što približnije po mlečnosti, i za koje bi se obrok dodatno optimizirao. Posebnu pažnju na ovoj farmi trebalo bi posvetiti odgoju priplodnih junica, a naročito njihovoj ishrani u poslednjoj fazi graviditeta. Imajući u vidu da se analize sastava mleka na ovoj farmi sprovode redovno, nakon optimizacije obroka bilo bi moguće pratiti postignute rezultate.  Na taj način bi se potencijal za proizvodnju mleka mogao u potpunosti iskoristiti, uz očuvanje zdravlja proizvodnog stada.

 

Literatura

 

  1. Drackley, J.K. (1999): Biology of dairy cows during the transition period: the final frontier?, J. Dairy Sci, 82, 2259-2273;

  2.  Goff J.P. (2006): Major advances in our understanding of nutritional influences on bovine health, J Dairy Sci, 89, 1292-1301;

  3. Horvat, J., Kirovski Danijela, Šamanc, H., Dimitrijević, B., Kiškarolj, F., Bečkei Ž., Kilibarda Nataša (2009): Procena energetskog statusa krava sa područja Subotice određivanjem koncentracije organskih sastojaka mleka, Zbornik radova XI regionalnog savetovanja iz kliničke patologije i terapije životinja "Clinica Veterinaria 2009", Subotica;

  4. Horvat, J., Šamanc, H., Kirovski Danijela, Katić Vera, (2007): Zdravstveni poremećaji visokomlečnih krava u ranoj fazi laktacije i uticaj na higijensku ispravnost sirovog mleka, Veterinarski specijalistički institut Subotica;

  5. Ivanov, I., Šamanc, H., Vujanac, I., Dimitrijević, B., (2005): Metabolički profil krava, Zbornik radova IV simpozijuma „Ishrana, reprodukcija i zaštita zdravlja goveda – Etiopatogeneza i dijagnostika poremećaja metabolizma reprodukcije goveda“, Subotica;

  6. Jenkins, T.C., McGuire, M.A., (2006): Major advances in nutrition: impact on milk composition, J. Dairy Sci, 89, 1302-1310;

  7. Jonker J.S., Kohn R.A. (2001): Using milk urea nitrogen to evaluate diet formulation and environmental impact on dairy farms, ScientificWorldJournal, 18, Suppl.2, 852-859;

  8.  Jovičin, M., Šamanc, H., Milovanović, A., Kovačević, Mira (2005): Određivanje telesne kondicije životinja, Zbornik radova IV simpozijuma „Ishrana, reprodukcija i zaštita zdravlja goveda – Etiopatogeneza i dijagnostika poremećaja metabolizma reprodukcije goveda“, Subotica;

  9. Kampl, B. (2005): Pokazatelji energetskog deficita mlečnih krava u mleku i njihovo korišćenje u programu zdravstvene preventive i intenziviranja proizvodnje i reprodukcije, Zbornik radova IV simpozijuma „Ishrana, reprodukcija i zaštita zdravlja goveda – Etiopatogeneza i dijagnostika poremećaja metabolizma reprodukcije goveda“, Subotica;

  10. Kasagić D., (2005): Koncentracija trijodtironina tiroksina insulinu sličnog faktora rasta I i biohemijskih pokazatelja u krvnom serumu junica pre i posle partusa. Magistarska teza, Fakultet veterinarske medicine, Beograd.

  11. Marenjak, T.S., Poljičak-Milas N., Stojević, Z., (2004): Svrha određivanja koncentracije ureje u kravljem mlijeku, Praxis veterinaria, 52, 233-241;

  12. Radojičić Biljana, Kasagić D. (2000): Endokrini i metabolički parametri u krvi krava u kasnom graviditetu i ranoj laktaciji. Zbornik radova 7. savjetovanja veterinara Republike Srpske, Teslić.

  13. Šamanc, H., Kirovski Danijela, Dimitrijević, B., Vujanac, I., Damnjanović, Z., Polovina, M., (2006): Procena energetskog statusa krava u laktaciji određivanjem koncentracije organskih sastojaka mleka, Veterinarski glasnik 60(5-6), 283-297

  14. Šamanc, H., Sinovec, Z., Cernescu, H. (2005): Osnovi poremećaja energije visoko-mlečnih krava, Zbornik radova IV simpozijuma „Ishrana, reprodukcija i zaštita zdravlja goveda – Etiopatogeneza i dijagnostika poremećaja metabolizma reprodukcije goveda“, Subotica;

  15. Šamanc, H., Stojić, V., Kovačević, B., Vujanac, I., (2005): Hormonalni status visokomlečnih krava, Zbornik radova IV simpozijuma „Ishrana, reprodukcija i zaštita zdravlja goveda – Etiopatogeneza i dijagnostika poremećaja metabolizma reprodukcije goveda“, Subotica;


[1] DVM Đorđe Savić, asistent (Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.), Dr Dragutin Matarugić, vanredni profesor, Poljoprivredni fakultet Banjaluka,

[2] DVM Nikola Delić, Institut za stočarstvo, Beograd,

[3] Mr Dragan Kasagić, Veterinarski institut Republike Srpske „Dr Vaso Butozan“, Banjaluka

[4] Mr Mladen Stojanović, Agencija za uzgoj i selekciju u stočarstvu Republike Srpske, Banjaluka


Rad je izašao u Veterinarskom glasniku a objavljen uz dozvolu autora dr vet. med. Djordja Savića

{module 147}

Boksevi za junad su dimenzija 4,20x4,00m, sa rešetkastim podom, jasle 0,50m i krmnim hodnikom širine 2,40m. Gredice na rešetkastom podu su izgrađene isključivo od armiranog betona. One su širine 0,10-0,12m, a međusobno rastojanje između gredica je 0,035m. Donja širina gredice je približno upola manja nego gornja nagazna, radi lakšeg odstranjivanja stajnjaka. Svaki boks ima izlazno-ulazna vrata dimenzija 2,00x0,80m koja vode u koridor širine 1,00m kojim se junad mogu uvoditi ili izvoditi u boks i iz boksa.

Manipulativni hodnici sa kojima su povezani boksovi sa vratima nalaze se uz spoljne zidove tovilišta i širine su od 0.80 do 1.00m.

Svi procesi ishrane i izđubravanja su mehanizovani sa svođenjem žive radne snage na minimum.

 

Model 100 junadi u turnusu

Ukupna širina objekta je 11,40 m, plus po 1,00m za dva koridora od metalnih cevi sa spoljnjih strana objekta. Visina objekta je 3,00m. Ukupna dužina objekta je 21,00m (shema 4).

 

Shema: Osnova štale za tov 100 junadi

 

shema_Osnova_stale_za_tov_100_junadi

 

  1. Boksevi
  2. Hranidbeni hodnik
  1. Jasle
  2. Spoljašni manipulativni hodnik

Model 200 junadi u turnusu

Dimenzije objekta su 11,40 (plus 2,00m koliko iznosi širina oba spoljna koridora) x 42,00m (shema 5).

 

Shema: Osnova štale za tov 200 junadi

 

shema_Osnova_stale_za_tov_200_junadi


  1. Boksevi
  2. Hranidbeni hodnik
  1. Jasle
  2. Spoljašni manipulativni hodnik

Model 500 junadi u turnusu

Za ovaj model predviđena su dva objekta dimenzija 11,40m (plus 2,00m koliko iznosi širina oba spoljna koridora)  x 54,00m (shema 6).

 

Shema: Osnova štale za tov 500 junadi

 

shema_Osnova_stale_za_tov_100_junadi


  1. Boksevi
  2. Hranidbeni hodnik
  1. Jasle
  2. Spoljašni manipulativni hodnik

 

Obim proizvodnje za sva tri modela farmi za tov junadi prikazan je u tabeli.

 

 

100 junadi u turnusu

200 junadi u turnusu

500 junadi u turnusu

Prirast, t

27

54

135

Stajnjak, t

875

1 750

4 375

 

Poboljšan tehnološki postupak proizvodnje krmiva, naročito silaže vlažnog klipa kukuruza, znatno smanjuje udeo skupih koncentratnih hraniva u obroku i time pojeftinjuje proizvodnju junećeg mesa.

 

 

Literatura:

Mr Milun D Petrović, Dr Milan M Petrović, Dr Vladimir S Kurćubić - GOVEDARSTVO TEHNOLOGIJA PROIZVODNJE, Čačak, 2006

 

Električna ograda je po svom delovanju optička elektri­čna prepreka. Dejstvo električne ograde se zasniva na električnom strujnom udaru. Kad grlo dodirne žicu pod naponom struje, oseti odmah električne udare, koji su toliko jaki da ga odvrate od ogra­de, ali nisu opasni po zdravlje grla. Za pravilno funkcionisanje električne ograde, nije važna njena mehanička čvrstoća, kao što je to slučaj kod drugih tipova ograda.

 

Na šemi je prikazan pašnjak, nepravilnog oblika sa 21 pregonom, zatim raspored ograda, prolaza i pojilica:

 

Šema postavljanja električne ograde na pregonskom pašnjaku:

Sema_postavljanja_elektricne_ograde_

 

Princip delovanja električne ograde

Električna ograda može biti sagražena od jednog ili dva reda žice, koje su zategnute i izolatorom izolovane od stubova koji ih nose i zemlje.

U žice se preko  posebnog urežaja ubacuju električni impulsi visokog napona. Jedan izvod iz električnog ararata za napajanje vezan je za žice električne ograde, a drugi mora biti dobro uzemljen. Elektrotehnički princip delovanja električne ograde sastoji se u sledećem: kad grlo dodirne žicu električne ogra­de pod naponom, grlo svojim telom zatvara strujni krug prema zemlji i premosti razliku u naponu. Pri dodiru žice kroz životinju proteče struja i ona oseti električni udar - to je uplaši i odbije od ograde. Na nekim električnim ogradama sem žice pod naponom, po­stavlja se još jedna uzemljena žica. To omogućava da se stvara strujni krug prilikom dodira jedne i druge žice, a nije potrebno da struja protekne kroz telo životinje.

Najmanja količina struje koju čovek oseća je jedan miliamper, tj. jedan hiljaditi dio ampera. Struja jačine od 7 miliampera je neugodna, a struja od 12-13 miliampera je bolna. Struja jačine 15 miliampera izaziva grčenje mišića, pa ako čovek uhvati rukom električnu žicu u kojoj protiče struja od 15 miliampera ne može je više ispustiti.

 

Šematski prikaz električne ograde:

 

Sematski_prikaz_elektricne_ograde

 

D-dovod struje, iz električne mreže ili baterije (akumulatora), A-aparat za napajanje, U-uzemljenje, O-prenaponski odvodnik, I-izolatori, Z-žica pod naponom. U žicama električne ograde struja ne teče stalno, već se prekida u kratkim vremenskim razmacima, pa se jačina struje može zna­tno povećati - uz dovoljno sigurnosti. Napon struje u električnoj ogradi se reguliše pomoću posebnog aparata za napajanje, i to tako da je ograda 1/10 sekunde pod naponom, a 9/10 sekunda napon je isključen. Zato je struja elek­tričnih udara višestruko jača, jer je kratkotrajna, tako da ni struja jačine 4o miliampera nije opasna po zdravlje i život životinja i lju­di. Napon u električnoj ogradi se kreće od 2500-3000 V. Niži napon koristi se kod dugačkih, a viši napon kod kraćih ograda. Kada je u žicama visoki napon, vrlo je važno, da žice ne dodiruju: travu, korov, granje i bilo kakav drugi predmet koji bi izazvao spoj sa zemljom.

Najvažniji deo aparata za napajanje električne ograde strujom je prekidač, koji odredjuje trajanje i broj impulsa.

 

Baterijski aparat za napajanje električne ograde strujom:

Baterijski_aparat_za_napajanje_elektricne_ograde_

Po svojoj konstrukciji prekidači mogu biti različiti, sa mehaničkim kontaktima ili sa električnim prekidanjem. Elektron­ski aparati nemaju mehanički pokretnih delova za koje bi bila potre­bna sila za pokretanje. Zato su gubici neznatni, pa su oni bolji za aparate koji se napajaju iz baterija.

U aparat za napajanje dovodi se električna energija,bilo iz električne mreže, a ukoliko je na pašnjaku nema, onda iz aku­mulatora. Jedan izvod iz aparata za napajanje vezan je za žicu ele­ktrične ograde, a drugi je dobro uzemljen. Ako se električna ograda napaja iz električne mreže, tada po propisima, radi zaštite od gro­ma treba umetnuti ODVOD PRENAPONA (0). U slučaju udara groma, nasta­li prenapon odvodi se u zemlju i tako se zaštiti ograda. Nosači (stubovi) električne ograde mogu biti izgražjeni od drveta ili gvožža. Drveni stubovi imaju promer 5- 8 cm i dužinu 120 - 150 cm. Drveni se stubovi teže premeštaju od gvozdenih, pa se zato postavljaju na stacionarnim električnim ogradama.

Prednost drvenih stubova je što su jeftini i lako je u njih uvrnuti izolatore.

Gvozdeni nosači (stubovi) grade se od cevastog materijala, lako se mogu premeštati i dugotrajniji su od drvenih.

Izolatori su neophodni delovi svake električne ograde, jer za dobro funkcionisanje električne ograde žica pod naponom mora da bude dobro izolovana od zemlje. Izolacini dio izolatora može da bude napravljen od porcelana ili plastične mase.Porcelanski izolatori su vrlo dobri jer su trajniji, imaju dobru sposobnost izolacije i mehaničku čvrstoću, sem na udarce. Izolatori od plastičnih masa otporniji su na udarce, ali su slabiji u mehaničkom pogledu i električnom, a nisu ni tako trajni. Mežutim, znatno su jeftiniji od porcelanskih, pa se zato danas mnogo upotrebljavaju.

 

Po obliku, izolatori mogu biti vrlo različiti:

 

Izolatori

Uredjaj za zateza­nje zice na električnim ogradama:

 

Uredjaj_za_zatezanje_zice

 

Žica koja se upotrebljava za električnu ogradu mora da ima dobru električnu provodljivost, otpornost na kidanje i savijanje kao i na koroziju. Upotrebljava se paljena pocinkovana, glatka žica prečnika 1,4-3 mm. Najčešće žica je prečnika 2 mm.

Uzemljenje se postavlja toliko duboko u zemlju da se postigne dobar spoj  sa vlažnom zemljom.

Na električnoj ogradi treba postaviti prolaze sa izolira­nom ručicom za otvaranje i zatvaranje. Kod ograda koje dobijaju stru­ju samo sa jedne strane, otvaranjem prolaza ostao bi udaljeniji deo ograde bez napona, jer više ne bi bio spojen sa aparatom za napajanje. Da bi se to izbjeglo mora se preko prolaza provući još jedna žica.

 

Prolaz na ogradi

 

Prolaz_na_ogradi

 

Električnu ogradu treba postavljati vrlo pažljivo. Sa njom kao i sa svakim električnim aparatom ili mašinom treba postu­pati vrlo pažljivo. Svaki aparat za napajanje treba da bude ispitan i da ima garanciju. Električna ograda se sme priključiti samo na je­dan aparat za napajanje. Ako je aparat za napajanje predvidjen za napajanje ograde pod krovom, ne sme se upotrebiti na otvorenom polju. Na električnu ogradu treba postaviti odgovarajuće oznake upozorenja i to posebno u blizini puteva.

Dužina električne ograde koja se napaja jednim aparatom za napajanje ne treba da bude duža od 5 kilometara. Duža ograda te­že se kontroliše i održava, što je duža ograda veća je i mogućnost da dože do oštećenja, usled čega cela ograda postane neefikasna.

Postoje stacionirane, polustacionirane i pokretne ele­ktrične ograde.

Stacionirane električne ograde služe za podelu livada i pašnjaka na manje parcele. Obično se grade sa jednom žicom. Visi­na žice od zemlje je 7o-9o cm ili ako su 2 onda je visina 60-100 cm. Razmak izmedju stubova je 8-16 metara.

Polustacionirane električne ograde takože su stalno postavljene, one se samo zimi uklanjaju sa polja, kako bi se olakš­ala obrada livada i pašnjaka. Ove se ograde podižu sa jednom žicom.

Pokretne električne ograde najčešće se koriste zbog jednostavnosti.

 

 

Literatura:

Mr Milun D Petrović, Dr Milan M Petrović, Dr Vladimir S Kurćubić - GOVEDARSTVO TEHNOLOGIJA PROIZVODNJE, Čačak, 2006

Za proizvodnju goveđeg mesa razrađena su tehnološka rešenja za tovilišta kapaciteta 100, 200 i 500 tovljenika u turnusu.

Svi modeli se zasnivaju na intenzivnom tovljenju junadi sa hranivima proizvedenim na vlastitim imanjima i odgovarajućom tehnologijom proizvodnje hrane. Za intenzivan tov junadi na našim područjima najbolje odgovara simentalska rasa i domaće šareno goveče u tipu simentalca, jer su ove dve rase kod nas najviše zastupljene i najbolje odgovaraju tovu do 400-450 kg.

Za sve modele farmi predviđen je intezivan tov u zatvorenom sistemu sa grupnim boksovima i po 10 junadi u boksu, rešetkasti podom, izđubravanjem tečnim stajnjakom i normativima za površinu podnog prostora u boksu po grlu u zavisnosti od telesne mase (200 kg - 1m2 , 300kg -1,4m2 , 400kg -1,7m2 i preko 400kg - 2m2) .

Predviđeno trajanje turnusa je oko 250 dana (8-9 meseci) u zavisnosti od mase teladi na početku tova.

Junad će se hraniti koncentrovanim obrocima do težine od 400-450 kg uz dnevne priraste od 1200 grama, jer se na ovakav način dobija odličan kvalitet mesa koji je kao takav veoma pogodan za izvoz na zapadnoevropsko tržište.

 

Za ostvarenje planiranih rezultata mora se obezbediti sledeći uslovi:

 

  • nabavka kvalitetne teladi ujednačenog rasnog sastava,
  • telad koja se uvode u tov moraju biti zdrava,
  • tehnika i tehnologija ishrane treba da se odvija precizno po programu,
  • formirane grupe za tov trebaju da budu ujednačene u pogledu težine, starosti, da budu istog pola i da su pripremljena za planiranu ishranu u tovu.

 

Zbog toga je poželjno da se telad nabavljaju od kooperanata sa kojima je ugovorena proizvodnja i način nege, ishrane i držanja do preuzimanja.

 

Tehnologija tova podeljena je na tri faze:

 

  • Prva faza tova počinje otkupom teladi telesne mase od 140 do 160 kg, koju smo označili kao pripremnom fazom i ona traje 15 do 20 dana.
  • Druga faza je predtov i traje do postizanja telesne mase od 250 kg i
  • Treća faza je finalni (završni) tov koji traje do postizanja planirane telesne mase od 400-450 kg (prosečno 420 kg).

 

Osposobljavanje gazdinstava za proizvodnju mesa u govedarstvu predpostavlja određena investiciona ulaganja, pre svega u izgradnji novih i rekonstrukciji i dogradnji postojećih objekata za držanje i uzgoj stoke, a osim toga i pratećih objekata kao što su: objekti za manipulaciju sa stajnjakom po savremenim ekološkim zahtevima, prostorije za smeštaj koncentrovanih hraniva,  nastrešnice za seno, silo trenčevi za silažu i stočna vaga za kontrolu prirasta i efikasnost obroka.

 

Rekonstrukcija objekata za uzgoj predviđa ulaganje u:

 

  • štalsku opremu ,
  • nabavku junadi za tov,
  • zasnivanje novih veštačkih livada
  • opremu za proizvodnju i spremanje krme, kao što su odgovarajući traktor sa priključnim uređajima (plug, tanjirača, drljača, univerzalna sejalica, kombajn za silažu, prevrtač i sakupljač sena, cisterna za osoku, prikolica, kultivator, kosa za traktor i atomizer).

 

Ishrana tovne junadi je planirana na bazi sledećih hraniva :

 

  • seno,
  • kukuruzna silaža,
  • silaža sirovog klipa kukuruza i
  • koncentrat.

 

Osnovne karakteristike proizvodnje sena lucerke, sliaže od biljke kukuruza i silaže sirovog klipa kukuruza identične su kao kod modela robnih farmi za proizvodnju mleka. Koncentrat će se koristiti iz nabavke (u krmnim smešama za junad sadržaj proteina  treba da bude: za telesne mase do 250 kg 13-14% ukupnih proteina, a preko 250 kg 12% ukupnih proteina).

 

Plan setvenih površina za proizvodnju krme za tov junadi

 

Vrsta krme 

Model 100 junadi

Model 200 junadi

Model 300 junadi

Potrebe

za 1 turnus

Potrebno

ha

Potrebe

za 1 turnus

Potrebno

ha

Potrebe

za 1 turnus

Potrebno

ha

Seno lucerke, kg

13635

0,91

27270

1,82

68175

4,55

Silaža cele biljke kuk,kg

154530

3,00

309060

6

772650

15,45

Silaža sir. klipa kuk, kg

159075

10,6

318150

21,2

795375

53,05

Koncentratna smeša, kg

 

 

 

 

 

 

Ukupno ha

14,51

29,02

73,03

 

 

Zootehnika i zdravstvena zaštita junadi. Programom zdravstvene zaštite predviđeno je sprovođenje određenih veterinarsko sanitarnih mera u cilju sprečavanja, suzbijanja i iskorenjavanja bolesti opasnih kako za životinje tako i za ljude (TBC, bruceloza, slinavka, šap, antraks i dr.). Preventivnom suzbijanju parazitarnih bolesti, te dezinfekcijom u širem smislu dat je nužan značaj održavanju higijene objekata i životinja. U tom smislu provodiće se i mere dehelmintizacije junadi protiv metiljavosti. Obavezno je i ispitivanje junadi na bolesti kao što su tuberkuloza, bolest plavog jezika, leptospiroza,...

Vakcinacija teladi je obavezna mera prilikom otkupa, kao i kompletan veterinarski pregled uključujući i čišćenje od parazita - dehelmintizaciju.

Pre useljenja teladi i nakon plasmana utovljene junadi potrebno je izvršiti dezinfekciju staja, a jednom godišnje će se vršiti pregled na brucelozu.

 

 

Literatura: Mr Milun D Petrović, Dr Milan M Petrović, Dr Vladimir S Kurćubić - GOVEDARSTVO TEHNOLOGIJA PROIZVODNJE, Čačak, 2006

Prijavi se

Pretraži sajt

Oglasi

Forum - OVCE

  • No posts to display.

Oglasi za posao

veterina.info fan box