Psi i mačke

Maremano Abruceški pastirski pas
maremano
Alternativno ime
Marema pastirski pas
Pastore Maremmano-abruzzese
Zemlja porekla
 Italija
Klasifikacija
Maremano Abruceški pastirski pas ili Marema pastirski pas je porijeklom iz Italije, iz kraja po kojem i nosi ime. To je snažan i veliki pas te izvrstan čuvar stada ili posjeda kojeg čuva. Nepopustljiv je pri izvršavanju svog zadatka - čuvanja.

Osnovni podaci
Poreklo: Italija

Idealna prosečna (plećna) visina:
Ženke: 60-68 cm
Mužjaci: 65-73 cm

Težina:
Idealna prosečna težina za ženke: 30-40 kg
Idealna prosečna težina za mužjake: 35-45 kg

Karakter:
Miran, izvrstan čuvar, ne podnosi strog odgoj, potreban mu je odlučan gospodar, voli djecu i nagonski ih čuva.

Upotreba:
Pastirski pas, čuvar.

Spoljašnjost
Veliki, snažan, skladno građen pas. Dužina tijela je veća od plećne visine. Obilno gusto krzno ravno na tijelo. Dlaka je kratka na glavi i na prednjem dijelu nogu. Boja bijela, mada blage žućkaste te svijetlo narandžaste nijanse se tolerišu. Glava je velika i ravna, konusnog oblika; podsjeća na polarnog medvjeda. Uši su trouglaste i naliježu na glavu. Nešto su manje veličine obzirom na veličinu tijela. Oči su oker (svijetlo žućkaste) ili kestenjasto smeđe boje i nisu tako velike obzirom na veličinu psa. Vrat je malo kraći od glave, veoma jak, mišićast i bez podbradka. Pokriven je gustom i dugom dlakom. Rep je jak sa gustom dlakom te nisko postavljen.

Temperament
To je miran i nježan pas do svog stada, izuzetan čuvar i inteligentan. Hrabar i odlučan. Lojalan je gospodaru i porodici sa kojom živi. Nepovjerljiv je prema strancima. Potrebno mu je dosta otvorenog prostora i za urbane sredine nije pogodan.
[uredi]Zdravlje

Istorija
Porijeklo vodi iz srednjeg dijela Apeninskog poluostrva, Marema područje Toskane i Abrucije, gdje je čuvao stada ovaca a i danas ih čuva, mada u manjoj mjeri. Opis pastirskih pasa sličnih „maremi" može se naći u staroj rimskoj literaturi te slikama iz 15. vijeka.[2] I danas se puno upotrebljava, kao nekada, za čuvanje stada.[3][4]
Mada spada među najstarije pse sa Apenina, tek nedavno je dobio svoje pravo priznanje, i to po zasluzi engleskih ljubitelja pasa. Itaklijanski kinološki savez je tek 1958. godine priznao rasu pod sadašnjim imenom.

Karakteristike rase
Maremano Abruceški pastirski psi su potomci starih pasa koje su još u davna vremena upotrebljavali u pokrajini Marema na Apeninskom poluostrvu. Najradije živi na otvorenom prostoru. Hladnoća mu ne smeta i zato spava na otvorenom, izvan kuće. Posebna njega nije potrebna, jer je veoma nezahtjevan pas. Ne podnosi prisilu i strog uzgoj. Kupanje nije preporučljivo. Bjelinu dlake možemo da očuvamo sa suvim sredstvima za čišćenje dlake.



Standard rase 
Upotreba: Kao ovčarski pas upotrebljava se pre svega za zaštitu stada i čuvanje vlasnikovog poseda.

Istorijat: Ova stara rasa ovčarskog psa poreklom dopire unazad do nekadašnjih pasa za zaštitu stada, koji se danas još upotrebljavaju u pokrajini Abruce, gde se uzgoj ovaca, i u našim danima, sa puno uspeha obavlja teranjem stada na pašnjake. Ovi psi su živeli u Toskani i okolini grada Lacio.

Posle 1860. dolazi do prirodnog mešanja ove dve osnovne rase jer je dolazilo do preterivanja stada iz jednog dela u drugi.

Opšti izgled: Maremano-abruceški ovčarski pas je velikog formata, snažno građen, rustičnog izgleda, ipak veličanstven i tipičan. Njegov oblik je kod srednje proporcije teškog psa, čije je telo duže od visine grebena. On je harmonično građen, takođe u odnosu prema veličini, (heterometrija = normalan odnos između veličine i različitih delova tela), kao i u odnosu na profil - konturu (aloidizam = skladnost između glave i profila tela).

Proporcije: Dužina glave je 4/10 visine grebena. Njuška je za oko 1/10 kraća od lobanje. Dužina tela veća je za 1/18 od visine grebena. Dubina grudi je nešto manja od polovine visine grebena, (npr. kod psa visokog 68 cm, dubina grudi je oko 32 cm.

Narav: Njegov osnovni domaći zadatak je čuvanje i zaštita stada i svog imanja i blaga, a povereni zadatak obavlja sa obazrivošću, hrabrošću i odlučnošću. Jako ponosan i ponosno se pokazuje svom gospodaru i njegovoj okolini.

Glava: U ukupnoj formi to je velika i ravna glava, konusnog oblika i podseća na glavu belog medveda.

Lubanja: Široka, sa blago zaobljenim postranim delovima. U profilu je konveksna. Gornja linija lobanje i nosnika su blago divergentne, što uslovljava konveksnost profila. Nadočni lukovi su srednje izraženi čeona brazda je slabo izražena. Temena kvrga jedva vidljiva.

Stop: Blago izražen. Ugao između nosnika i čela je veoma otvoren.

Nosna pečurka: Prilično velika, u istoj liniji kao nosnik, sa velikim nozdrvama, važna i sveza, crno pigmentisana. Sa strane posmatrano ne sme da stoji ispred prednjeg dela usana.

Njuška: Ona je za oko 1/10 kraća od lobanje. Mereno u uglu usana mora biti polovina njene dužine. U podužnoj osi lagano konvergentne strane njuške. Oblast ispod očiju blago isklesana.

Usne: Gornja usna posmatrano od napred, sa svojim donjim rubom, tamo gde se spajaju, čini polukrug sa malim prečnikom. Slabo su razvijene i tesno pokrivaju zube donje vilice, tako da je i ugao usana slabo izražen. To ima za posledicu da je donji postrani profil njuške samo u svom prednjem delu sačinjen od usana. U zadnjem delu sačinjen je od donje usne i ugla usana. Ivica usana je crno pigmentisana.

Vilice: Robustnog izgleda, normalno razvijene sa vertikalno usađenim i ravnomerno postavljenim sekutićima, ispravne veličine i u kompletnom broju.

Obrazi: Srednje izraženi.

Zubi: Beli, snažni, makazasti.

Oči: Nisu velike u odnosu na veličinu psa. Boja irisa je boje žute zemlje ili tamnokestenjaste. Postavljene su postrano. Očna jabučica niti upala niti isturena napred. Oprezan i budan izraz. Otvor kapaka bademast sa crnom ivicom.

Uši: Usađene visoko iznad zigomatičnih kostiju i viseće ali veoma pokretne. Trouglaste ("V" oblika), kraj je špicast i nije zaobljen. U odnosu na veličinu psa one su male. Kod psa srednje veličine njihova dužina ne srne prevazilaziti 12 cm. Koren uva je srednje širok. Kupiranje se toleriše samo kod pasa koji rade sa stadima.

Vrat: Gornji profil je blago zasvođen. Dužina vrata je najviše 8/10 dužine glave, odnosno vrat je uvek kraći od glave. On je debeo, veoma snažan i mišićav, bez podgušnjaka, pokriven gustom dlakom koja posebno kod mužjaka pravi vidljivu kragnu.

Telo: Snažno građeno, dužina tela prevazilazi visinu grebena za 1/18.

Gornja linija: Produžava se ravno od grebena do sapi, koje su ipak blago padajuće.

Greben: Širok, nešto izdvojeniji od leđne linije tako da vrhovi plećki leže daleko jedan od drugog.

Leđa: Ravna iz profila. Dužina leđa je oko 32% visine grebena. Leđna linija tečno prelazi u liniju slabina koje su, iz profila blago zasvođene, i imaju široke i snažne mišiće. Dužina slabina je 1/5 visine grebena. Širina slabina približno je jednaka njihovoj dužini.

Sapi: Široke, snažne i dobro mišićave. Nagib između kuka i korena repa je oko 20 stepeni u odnosu na horizontalu. Ova vrednost dostiže 30 i više stepeni ako se za osnovu uzima linija crevna - sedna karlična kost. Zbog toga se sapi abruceškog ovčarskog psa smatraju strmim.

Grudni koš: Prostran, prostire se do laktova, dubok i u srednjem delu dobro zaobljen. Obim grudnog koša je za oko 1/4 veći od visine grebena. Na polovini visine grudnog koša širina je najveća i iznosi najmanje 32% visine grebena, i na dole se smanjuje, ali ostaje prostran do predela grudne kosti. Dubina grudnog koša mora odgovarati polovini visine grebena. Rebra su dobro zasvođena, koso postavljena i daleko jedno od drugog. Poslednje lažno rebro je dugo, koso i dobro otvoreno.

Donja linija: Profil grudna kost - stomak prepoznatljiv je po dugoj grudnoj kosti u obliku polukruga velikog prečnika, koji se blago podiže do stomaka.

Rep: Kao posledica strmih sapi rep je niže usađen. Kod normalnog držanja pruža se niže od skočnog zgloba. U mirovanju je opušten, a u kretanju ga nosi u liniji leđa i na kraju je prilično jako zavijen. Pokriven je gustom dlakom ali bez zastavica.

Prednje noge: Posmatrano od napred i sa strane potpuno ravne i vertikalno postavljene. Ukupno posmatrano proporcionalne telu. Pojedini delovi harmonično se uklapaju jedan prema drugom.

Plećke: Duge, kose i snažno mišićave. U svojim pokretima moraju biti slobodne. Duga je približno 1/4 visine grebena. Nagib ka horizontali je 50-60 stepeni.

Nadlaktice: U gornjoj trećini dužine dobro naležu na telo, snažno mišićave. Nagib ka horizontali je 55-60 stepeni. Dužina je oko 30% visine grebena. Postavljene su gotovo paralelno sa središnjom osom tela. Ugao između plećke i nadlaktice je 105-120 stepeni.

Laktovi: Priležu na grudni koš, prekriveni mekom i slobodnom kožom. Moraju ležati paralelno u odnosu na središnju osu tela. Vrh lakatne kvrge mora se nalaziti na vertikali koja se spušta iz zadnjeg ugla lopatice. Lakatni ugao je 145-150 stepeni.

Podlaktice: Ravne i vertikalne sa snažnim kostima. Nešto su duže od nadlaktica i samo malo kraće od 1/3 visine grebena. Dužina prednje noge od zemlje do lakta iznosi oko 52,8% visine grebena.

Šaplja: Leže na vertikalnom produžetku podlaktica. Snažna, suva, ravna i dovoljne snage, graškasta kost dobro vidljiva.

Došaplja: Nikako nisu kraća od 1/6 ukupne dužine prednje noge. Suva, sa minimalnim potkožnim tkivom. Iz profila blago su unapred iskošena.

Šape: Velike, okruglaste sa zasvođenim prstima, kratko i gusto odlakane. Nokti prvenstveno crni, toleriše se i kestenjasto-braon.

Zadnje noge: Posmatrane sa strane ili od nazad postavljene su vertikalno. Ukupno posmatrano dobro proporcionalne prema ćelom telu, pojedini delovi noge su u međusobnom harmoničnom odnosu.

Butine: Duge, široke, sa izraženom muskulaturom i blago konveksnom zadnjom ivicom. Širina butine iznosi 3/4 njene dužine. Od gore na dole i od nazad ka napred blago su nagnute. Ugao kuka je oko 100 stepeni.

Potkolenice: Nešto su kraće od butina. Dužina potkolenice je 32,5% visine grebena. Ugao prema horizontali je oko 60 stepeni. Kosti su snažne, muskulatura suva. Veoma izražen potkoleni žleb.

Kolena: Leže potpuno na vertikalnoj liniji noge, ne okrenute ni unutra ni napolje. Koleni ugao prilično je otvoren i iznosi 135-140 stepeni.

Skočni zglobovi: Dovoljno snažni. Njihova spoljašnja strana veoma je široka. Ugao skočnog zgloba 140-150 stepeni.

Došaplja: Snažna, suva i široka. Dužina iznosi 30,9% visine greben.a Eventualni zaperci moraju se odstraniti.

Šape: Kao prednje ali ipak više ovalne

Kretanje: Dug korak i produženi kas.

Koža: Dobro prilegla po ćelom telu, pre debela nego tanka. Sluzokože i treći očni kapak crno pigmentisani, kao i jastučići tabana i prstiju.

Dlaka: Veoma bogata dlaka. Duga, pre je oštra pri dodiru. Dobro prilegla uz telo, slično krutoj konjskoj dlaci. Toleriše se blaga talasastost. Dlaka obrazuje primetnu kragnu i srednje duge rase na zadnjim stranama nogu. Ona je ipak kratka na njušci, lobanji, ušima, i prednjim stranama nogu. Na telu dlaka je duga 8 cm. Podlaka je bogata samo tokom zime.

Boja: Bela. Toleriše se ton slonovače, bledooranž ili limuna, ali samo u ograničenoj količini.

Visina: Mužjaci 65-73 cm, ženke 60-68 cm. Masa mužjaka je 35-45 kg, a ženki 30-40 kg.

Greške: Svako odstupanje od predviđenog opisa predstavlja grešku koja se kažnjava u zavisnosti od težine i izraženosti. Ovo isto važi i za pse koji ravanišu i kojima nisu odstranjeni zaperci.

Teške greške

Glava: Konvergentne linije glave. Izražen ili izopačen predgriz.

Rep: Zavijeno nošen iznad leđa.

Visina: Iznad ili ispod standardom propisanih vrednosti.

Kretanje: Pas koji trajno ravaniše.

Diskvalifikacione greške

Nosna pečurka: Potpuno depigmentisana.

Nosnik: Jasni ispupčen ili konkavan

Oči: Srednja ili obostrana depigmentacija kapaka, obostrana razrokost.

Vilice: Podgriz.

Rep: Bezrepost ili kratak rep, bez obzira da li je urođena ili stečena.

Dlaka: Uvijena.

Boja: Izabel boja dlake - jasno ograničeno izabel, ili fleke boje slonovače - crno tonirane

N.B. Mužjaci treba da imaju dva normalno razvijena testisa, potpuno spuštena u skrotum.

Prijavi se

Pretraži sajt

Forum - PSI

Oglasi za posao

veterina.info fan box