Example of Category Blog layout (FAQs/General category)

Pas kao nacionalni heroj u Japanu. Ko je u stvari bio Hačiko?

Verovatno ste čuli priču o japanskom psu po imenu Hačiko. Da li znate zašto on predstavlja nacionalnog heroja u Japanu?

akita veran pas

Ako volite životinje ova priča će vas oduševiti i rastužiti. Stoga, preporučujemo da imate maramice pri ruci i nastavite sa čitanjem, otkrivamo vam istinitu priču o Hačiku – najvernijem psu u Japanu.

Ako planirate da posetite Japan i Tokio sigurno ćete čuti dosta stvari o Hačiku, jer pored toga što je ovaj pas nacionalni simbol Japana, njegov spomenik je i na listi najposećenijih turističkih atrakcija na ovoj ostrvskoj državi.

Pas je čovekov najbolji prijatelj!

Eizaburo Ueno, profesor na Poljoprivrednom fakultetu u Tokiju, bio je ljubitelj pasa i dugo je tražio čistokrvno štene rase akita. Na nagovor svog studenta, Eizaburo je usvojio Hačika iz odgajivačnice akita u Odeti.

Vrlo brzo su se pas i njegov vlasnik sprijateljili, tačnije, postali su nerazdvojni. Hačiko, ili kako su mu tepali Hači je bio tvrdoglav, svojevoljan pas koga uopšte nije bilo lako dresirati, ali je uprkos tome bio izuzetno veran i inteligentan.

Kako je Hači odrastao, primetio je da njegov gazda odlazi iz kuće ujutro i vraća se popodne uvek u isto vreme. Prošlo je malo vremena dok nije počeo da ga prati na posao, do železničke stanice Šibuja.

Međutim, to nije bilo sve. Porodica Ueno je bila još više začuđena kada su primetili da Hačiko svog gazdu i dočekuje sa posla na stanici. Verni krznati prijatelj je polazio od kuće uvek u isto vreme i dolazio je na železničku stanicu tačno pri iskrcavanju voza i dočekivao svog gazdu.

Praćenje i čekanje je tako postala jedna lepa tradicija. Nažalost, ta tradicija nije dugo trajala. 21 maja 1925. godine, kada je Hačiko bio star dve godine, njegov vlasnik se nije pojavio na Šibuja stanici. Ispostavilo se da je Eizaburo Ueno imao moždano krvarenje. Njegova smrt je bila sasvim neočekivana i zadesila ga je dok je boravio na poslu.

Ostatak porodice Ueno se odlučilo da Hačika pokloni njihovom nekadašnjem baštovanu. Međutim, tu se ova tužna priča ne završava. Od svojih deset godina života, Hačiko je osam godina proveo uporno i strpljivo čekajući svog gazdu na železničkoj stanici.

Čekao ga je i po kiši i snegu i vetru... Svakog dana bi dolazio na isto mesto ispred stanice i čekao satima, na kraju bi odustao i ponovo pokušao sutradan. Čekao je svakog dana do kraja svog života.

Kako je Hačiko postao legenda?

Ljudi koji su radili u okolini železničke stanice su primetili psa koji svakog dana čeka nekog u isto vreme na istom mestu. Često bi od njih dobijao hranu. Nikad nije našao novog vlasnika, jer šta god bi pokušali, Hači bi se vratio na stanicu. Tako su u Tokiju počele da kruže priče o njemu. Ljudi su ga počeli zvati Chuken-Hachiko, što bi u prevodu značilo: Hačiko – verni pas.

On nije dobio status nacionalnog heroja sve dok jedan poznatiji japanski novinar nije u novinama objavio njegovu priču i time ga proslavio širom zemlje.

Vrlo brzo, priča se proširila celim svetom. Mnogi turisti su posećivali Tokio da bi, između ostalog, upoznali Hačika i dali mu poslastice. Hačiko je dirnuo u srce hiljade ljudi, zbog čega je i odlučeno da se proglasi nacionalnim herojem.

Godine 1934. izlivena je bronzana statua Hačika koja je postavljena ispred železničke stanice, na mestu gde je on svakoga dana uporno čekao svog vlasnika. Tom prilikom je napravljena velika ceremonija, a Hači je bio počastvovani gost.

Na žalost, 8. marta naredne godine, Hačiko je preminuo u blizini stanice. Volimo da verujemo da je sada srećan sa svojim vlasnikom. Sahranjen je i izgrađen mu je spomenik pored njegovog vlasnika i najboljeg prijatelja Eizabura Uena na Aojama groblju u Tokiju.

Hačiko u popularnoj kulturi

Hačikova bronzana statua danas predstavlja jednu od najposećenijih turističkih atrakcija Tokia. Njegova popularnost je nastavila da raste, a posebno je voljen i popularan kod mlađe populacije širom sveta.

Na Šibuja železničkoj stanici je izgrađen veliki mozaik, posvećen Hačiku, koji, takođe, preporučujemo da posetite ako ikada otputujete u Japan.

Akite su čak dobile i svoj muzej u Tokiju, gde je, Hačiko, naravno, glavna zvezda. Morate ga posetiti ako volite pse! U muzeju ćete saznati dosta toga o prirodi i naravi ove rase i o njenom uzgoju. Imaćete priliku da se čak i poigrate sa akitama. Dosta se čeka na karte, pa vam preporučujemo da ih rezervišete onlajn.

Srceparajuća priča o Hačiku je našla svoje mesto u književnosti i na filmu. Snimljeno je više filmova na tu temu, ali je definitivno najpoznatija holivudska verzija, sa Ričard Girom u glavnoj ulozi. Sa ovim filmom je priča o Hačiku dobila na još većoj popularnosti.

Upravo zbog Hačija, akite su postale jedna od rasa koja se najviše uzgaja u Japanu, te ćete sigurno videti dosta njih kad budete šetali ulicama Tokija.

Šta kažu zakoni - koje se životinje smeju čuvati u stanu?

Kod nas je postalo uobičajeno da skoro svaka porodica ima bar jednog kućnog ljubimca, a uglavnom su to psi i mačke, ali nije retkost da roditelji mališanima kupuju ili nabavljaju neke druge ljubimce.

Postoje međutim i neki kućni ljubimci kojima to ime baš i ne pristaje, ali njihovi vlasnici se ne bi usaglasili sa tim, ali zakoni su definisali koje to životinje smemo da čuvamo u stanu,, a za koje to nije preporučljivo i čak i kažnjivo.

Da li poštujemo zakon?

Kada je napolju lepo vreme možemo da vidimo veliki broj ljudi koji sa svojim ljubimcima idu u šetnju i uživaju na svežem vazduhu, a ima i onih koji negoduju zato što u njihovom kraju ili stambenoj jedinici ima dosta pasa i mačaka.

Tačno je da su psi i mačke najčešći izbor za kućne ljubimce, ali ima i drugih životinjskih vrsta koje možemo da vidimo kako žive u stanovima sa svojim vlasnicima, a da li se poštuje zakon kada su u pitanju ove životinje?

Odgovor na ovo pitanje je dosta kompleksan, zato što ne postoje precizni podaci koliko se tačno vlasnika kućnih ljubimaca pridržava svih propisa o držanju ljubimaca, ali evidentno je da postoje velika odstupanja kada se govori o egzotičnim vrstama.

Gde mogu da se drže kućni ljubimci?

Prema najvažnijim segmentima Odluke grada Beograda o držanju kućnih ljubimaca postoje jasni propisi koje životinje se smatraju kućnim ljubimcima. U smislu ove odluke, kućni ljubimci su psi i mačke koji žive sa čovekom od davnina, a držanje egzotičnih i divljih životinja u stambenim jedinicama regulisano je zakonom kojim se uređuje dobrobit životinja.

macka pas

Psi i mačke mogu da se drže u stanu, stambenoj zgradi ili porodičnoj kući. Ova odredba propisuje da je strogo zabranjeno ostavljati pse i mačke bez nadzora vlasnika na terasi ili balkonu koji pripada stanu. Ako pogledamo nove stambene zgrade koje prave građevinske firme Srbija i region imaju dobre preduslove za držanje kućnih ljubimaca.

Postoji stavka po kojoj je moguće držati pse i mačke u zajedničkim prostorijama stambene zgrade kao što su perionica, prostorija za sušenje rublja, zatim prostorija za rad organa upravljanja zgradom i prostorija za smeštaj opreme za tekuće održavanje zgrade.

Da bi ovo bilo moguće, potrebno je da bude pribavljena saglasnost svih vlasnika stanova i posebnih delova zgrade, na način kojim se obezbeđuje njihova dobrobit u skladu sa zakonom kojim se uređuje dobrobit životinja.

Psi i mačke mogu da se uvode u lift stambene zgrade ukoliko je on prazan. Prilikom korišćenja lifta, stepeništa i hodnika stambene zgrade, pas mora da bude na povocu i pod neposrednom kontrolom vlasnika.

Životinje koje za zabranjeno držati u stanu

Prema zakonu, rasa pitbul terijera je zabranjena na teritoriji Beograda i psi koji pripadaju toj rasi ne bi smeli da se drže ni kreću u gradu. Kazna za vlasnike ovih pasa su do pola miliona dinara, a to nije jedina rasa koja je zabranjena.

Ostale rase koje se smatraju opasnim kao što su bul terijer, staford, zatim američki terijer i mini bul moraju da se čuvaju prema pravilima koja su napravljena po ugledu na evropske zemlje i njih smeju da čuvaju samo punoletne osobe, a obavezno je da psi imaju povodac i korpu.

Za životinje poput morskih prasića, miševa, pacova, kuna, zečeva, majmuna, divljih mačaka i brojnih vrsta zmija nije prirodno da žive sa čovekom u stanu, ali nije ni neobično da ljudi biraju da žive u istom prostoru baš sa ovim životinjama.

Prema pravnim odredbama, držanje i reprodukcija divljih i egzotičnih vrsta kao kućnih ljubimaca može da se obavlja samo na osnovu rešenja o odobrenju držanja i reprodukcije divljih i egzotičnih životinja kao kućnih ljubimaca koje donosi ministar.

Šta je potrebno ako želite da imate egzotične vrste kao ljubimce?

Kao što znamo, na ulicama i u stanovima najčešće viđamo pse i mačke kao kućne ljubimce, ali svesni smo da to nisu jedine životinje koje čovek želi da kao kućne ljubimce ima u svom okruženju i zbog toga je ovu oblast bilo neophodno regulisati.

Kada su  u pitanju egzotične životinje, njima mora da bude obezbeđen prostor koji zadovoljava njihove potrebe u pogledu kretanja i fizičke aktivnosti, kontakt sa životinjama iste vrste, odgovarajući klimatski uslovi kao i drugi uslovi koji odgovaraju rasi, polu, starosti i zdravstvenom stanju životinja.

Divlje i egzotične vrste životinja je interesantno upoznati, ali treba da se zapitamo koliko je njima prijatno da žive u skučenom prostoru kao što su stanovi i kuće. Sećate se i da je Rosu iz serije “Prijatelji” bilo teško da se rastane sa majmunom Marselom koji je živeo sa njim, ali je Marselu svakako bilo bolje u prirodnom okruženju nego u stanu.

goveda vesti

{module 149}

Prijavi se

Pretraži sajt

Oglasi

Poslednje na forumu

  • No posts to display.

Oglasi za posao

veterina.info fan box