Hrvatski hladnokrvnjak

Hrvatski hladnokrvnjak Alternativno ime eng. Croatian Coldblood Zemlja porekla  Hrvatska Namena Jahanje, poljoprivreda, nošenje drva

Hrvatski hladnokrvnjak je najbrojnija je autohtona pasmina konja u Hrvatskoj. Početak stvaranja hrvatskog hladnokrvnjaka datira od početka 20. veka. 

Nastao je u severozapadnom delu Hrvatske, dugotrajnim ukrštanjem toplokrvnih kobila sa uvezenim pastuvima hladnokrvnih pasmina. U počecima i u manjem broju slučajeva korišćeni su pastuvi ardenske, peršeronske, brabantske, a u skorije vrijeme i u puno većem obimu, mađarski hladnokrvni pastuvi. 

Hrvatski hladnokrvnjak je robustan, širok konj, čvrste konstitucije, prosečne visine oko 170 cm. Glava je ravnog profila, velika, sa širokim čelom, malim ušima, dobro izraženim očima i nozdrvama. Vrat je kratak, a greben nije jako izražen. Griva je duga, podeljena po sredini. Grudi su duboke i široke. Ledja su duga, jaka i široka sa dobro zaobljenim rebrima. Sapi su zaobljene i mišićave, a noge snažne i umereno odlakane. Široka kopita mu omogućavaju lakše prilagodjavanje terenu plavnih pašnjaka posavine.

Najčešće je dorat boje, ali se može se javiti i kao vranac, šarac, redje kao, sivac i ridjan.

Otporna je pasmina, dobre plodnosti i skromnih zahteva u prehrani. Koristio se za poslove na polju na području središnje Hrvatske, gde se i danas najviše uzgaja, naročito u okolici Siska.  Danas se zbog razvoja mehanizacija najčešće koristi u proizvodnji mesa i kobiljeg mlijeka. U šumovitim krajevima se koristi za šmarske poslove, izvlačenje trupaca i nošenje drva - samarenje.

Krajem 2007. bilo je 4897 primjeraka ove pasmine na području Hrvatske.