veterinar-macka

Osnovni zadatak veterinarske službe je zaštita zdravlja životinja domaćih i divljih. To se prvenstveno odnosi na zaštitu od zaraznih bolesti koje se masovno pojavljuju i nanose znatne gubitke vlasnicima životinja. Njih treba blagovremeno otkriti, dijagnostikovati, suzbiti i konačno iskoreniti. Većina opasnih zaraznih bolesti su istovremeno i zoonoze tj. bolesti zajedničke životinjama i ljudima. Suzbijanjem ovih bolesti štiti se i zdravlje ljudi. Veterinari vrše pregled životinja za klanje, pregled mesa posle klanja i vode računa da potrošači dobijaju zdravu i higijenski ispravnu namirnicu. Kontrolišu promet životinja i namirnica životinjskog porekla u zemlji i sa inostranstvom. Pored toga, rade na unapređenju stočarstva, poboljšanju rasnog sastava stoke kroz veštačko osemenjavanje i podizanju proizvodnih svojstava domaćih životinja.

Zarazne bolesti

Veterinarska služba anagažovala se posle II Svetskog rata i u rekordnom vremenu iskorenila dve opasne zarazne bolesti konja sakagiju i durinu, koje su se zahvaljujući ratu raširile. Sistematskom tuberkulinizacijom krava, tuberkuloza je svedena na neznatan procenat. Vakcinacijom goveda i ovaca protiv crnog prišta smanjen je broj uginuća od ove zaraze i ona se javlja samo pojedinačno u starim antraksnim distriktima. Vakcinacijom pasa protiv besnila i ono je u jednom periodu bilo iskorenjeno kao urbano besnilo. Bruceloza, koja je nekad harala po Vojvodini i od koje su obolevali i radnici zaposleni u stočarstvu je redovnim pregledom krvi iskorenjena. Ostao je problem svinjske kuge i atipične kuge peradi. Ove zaraze su suzbijane zaštitnim cepljenjem, ali su se stalno pojavljivale u necepljenim dvorištima. Postavili smo sebi zadatak da izvršimo eradikaciju-iskorenjivanje svinjske kuge na teritoriji Srbije.

Suzbijanje nekad i sad

Pre izrade republičkog programa eradikzcije svinjske kuge, pozvali smo prof. H.W.Dunne, vrhunskog stručnjaka za bolesti svinja i koji je sprovodio program eradikacije svinjske kuge u SAD. On je održao na našem Veterinarskom fakultetu predavanje sa slajdovima, a započeo ga je rečima: "Kolege jugoslovenski veterinari, ako želite da pristupite eradikaciji svinjske kuge, treba vam i pojavio se prvi slajd sa dve reči - vlast i novac -, ako nemate te dve stvari nemojte ni počinjati". Mi smo krenuli u eradikaciju svinjske kuge i zahvaljujući angažovanjem službe na svim nivoima, od terenskih veterinara, veterinarske inspekcije, epizootološke službe i dijagnostičkih instituta uspeli smo da Srbiju oslobodimo od virusa svinjske kuge. Tom poduhvatu mnogo je doprinelo i što smo posedovali kvalitetnu vakcinu na bazi kineskog soja virusa, a koju su proizvodili naši Veterinarski zavodi. Svakako, da u tome ne bi uspeli da nismo imali finansijsku podršku od strane Republičkog i Opštinskih fondova zdravstvene zaštite životinja pri nadoknadi štete kod ubijanja svinja u zaraženim dvorištima. Kada smo postali slobodni od svinjske kuge, bilo je u nekoliko navrata prodora virusa iz susednih zemalja, ali su ona brzo likvidirana u graničnim opštinama.
U vreme dok sam obavljao dužnost odgovornog epizotologa za Republiku bilo je i nekoliko prodora slinavke i šapa iz susednih zemalja. Uvek je zaraza bila na vreme otkrivena i sprovođenjem mera blokade, ubijanja obolelih grla i vakcinacijom ugroženih, efikasno suzbijena. Tako smo u periodu od sedamdesetih do devedesetih godina prošlog veka imali veoma povoljnu epizotološku situaciju, kada je Srbija bila slobodna od svinjske kuge, besnila, bruceloze, a i druge zaraze su bile svedene na neznatan broj oboljenja.
Danas kada uzmem novine u ruke ne mogu da verujem. Ne prođe dan da nije objavljena vest da je ustanovljena svinjska kuga, besnilo, bruceloza, nađen mrtav labud ili od trihineloze oboleli ljudi. Ptičiji grip ili avijarna influenca, ranije poznata kao klasična kokošija kuga, nije nova bolest. Opisao je još 1889.g. Perroncito u Italiji, ali je dobila nove karakteristike. U vidu soja virusa H5N1 pojavljuje se kao panzootija na tri kontinenta. Registrovano je prenošenje ovog soja virusa i na ljude, tako da je do sada u svetu od ptičije gripe umrlo oko 90 osoba. Zahvaćene su zemlje jugo-istočne Azije, zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza, zemlje Evrope i Afrike. Ovo oboljenje nije mimoišlo ni našu zemlju, ali je bolest za sada ustanovljena samo kod divljih ptica. Ako bi prešla na domaću živinu morali bi pored ubijanja da razmislimo i o primeni vakcinacije.
Nemački proizvođači vakcina se hvale, da imaju na lageru sve tipove vakcina avijarne influence na bazi mrtvih vakcina, samo čekaju zeleno svetlo EU, da bi je primenili. Holanđani su već otpočeli sa vakcinacijom, a delimično i Francuzi. U međuvremenu Kinezi su napravili naučni prodor i proizveli bivalentnu živu vakcinu protiv gripe ptica i atipične kuge peradi. Vakcina ima prednost što brže stvara dugotrajniji imunitet i može se aplikovati pored šprica i prskanjem i preko vode za piće. Kinezi su živo zainteresovani za zaštitu svoje živine, jer raspolažu sa 14 milijardi grla, ili 20% svetske populacije živine. Masovnom vakcinacijom živine sprečavaju se ekonomske štete, zaustavlja se dalje razmnožavanje virusa u prirodi koja može dovesti do njegove mutacije i ugrožavanja zdravlja ljudi.
Istovremeno sa objavljivanjem vesti o nađenim mrtvim pticama nalaze se vesti i o pojavi besnila. Industrijalizacijom i urbanizacijom u Evropi uništeni su prirodni neprijatelji lisica, koji su vodili računa o njihovoj brojnosti. Uz druge pogodnosti koje im je pružio čovek, one su se enormno namnožile. Ukoliko se neka populacija namnoži, tada kontakti između jedinki te vrste postaju češći, pa dolazi do pojava bolesti karakterističnih za tu vrstu. Pošto je u pitanju mesojed, došlo je do pojave besnila. O merama borbe protiv silvatičnog besnila bilo je detaljno izneto u ZOV-u br.562 od 3. februara o.g. Tada nije bilo govora o zaštiti ljudi od besnila, jer je to zadatak zdravstvene službe. Iznenadila me je vest u novinama da je vojnika iz kasarne u Surčinu ugrizao pas, a da je mlad veterinar koji je posle toga pregledao psa, našao da je pas zdrav. Veterinaru mora biti poznato da se virus besnila pojavljuje u slini psa pre pojave kliničkih simptoma besnila, ali ne više od 15 dana. Tako je veterinarska služba uvek zahtevala, da pas koji je naneo povredu mora biti vezan ili zatvoren 15 dana i pregledan svakih pet dana. Tek ako je pas bio zdrav posle trećeg pregleda izdavala se potvrda, da ni u momentu nanošenja povrede nije mogao imati virusa u svojoj slini.
Često se pojavljuju vesti da je na pojedinim mestima ustanovljena svinjska kuga i da se pijace zatvaraju šest nedelja. Eradikacija svinjske kuge je postignuta uz neznatna finansijska sredstava, a sada za njeno suzbijanje treba mnogo više para. Nekada je bruceloza bila prisutna u svim mestima u Vojvodini, kako u dvorištima individualnih proizvođača, tako i na društvenim farmama. Neke velike farme su morale po dva i tri puta da likvidiraju cele zapate i počinju ispočetka. Bilo je i prenošenja bruceloze na radnike zaposlene na farmama. Redovnim pregledom svih životinja na farmama, kao i životinja individualnih proizvođača, gde je došlo do kliničkog ispoljavanja bruceloze, ova bolest je suzbijena i Srbija je godinama bila slobodna od bruceloze. Samo uz malo sistematskog rada i angažovanjem stručnjaka na svim nivoima, ovo se može ponovo postići.
Novine često objavljuju da je dvadesetak ili više osoba smešteno u bolnicu zbog oboljenja od trihineloze. Radilo se obično o nesavesnom radu pojedinih mesara ili o pregledu mesa od strane nestručnih i neovlašćenih. Tako bi više pažnje trebalo posvetiti nadriveterinarstvu, jer ono ruši ugled službe.

Neophodne aktivnosti

Razloga što je došlo do pojave zaraznih bolesti koje su bile iskorenjene ima više. Možda mladi kadrovi nisu dovoljno pripremljeni da se bave ovom problematikom, ili organizacija službe nije odgovarajuća? Da li je na to stanje uticala poroznost naših granica u ratnim uslovima ili je to sve posledica višegodišnjih sankcija i izolacije naše zemlje? Da li je u pitanju nedostatak finansijskih sredstava za borbu protiv zaraznih bolesti, ili nešto drugo? Mislim, da bi odgovor na ova pitanja trebalo da daju naši eminentni stručnjaci. Inicijativu za izlazak iz ovako nezavidne situacije, koja preti da nas Evropa počne izbegavati su Veterinarski instituti. I sami instituti su zadnjih godina u velikom zaostajanju u odnosu na slične institucije u svetu. Uvek sam tvrdio, da država može sagraditi odgovarajuću zgradu za institut. Može da uveze savremenu opremu, ali čovek, što je najvažnije, koji treba da koristi tu opremu, ne može da se stvori preko noći. Za stvaranje stručnjaka potrebno je primiti mlade ljude, koji bi posle najmanje pet godina rada u domaćim ustanovama, bili poslati da rade nekoliko meseci u laboratorijama razvijenih zemalja, gde bi bili osposobljeni za primenu savremenih dijagnostičkih metoda. Stručnjake treba obavezati da aktivno učestvuju u radu međunarodnih simpozijuma, gde bi referisali o svojim rezultatima i bili upoznati sa rezultatima iz drugih zemalja.

Sve ovo izneto je rezultat razmišljanja jednog veterinara penzionera, koji je u mladosti radio sve poslove terenske veterinarske službe. Posle specijalizacije iz oblasti mikrobiologije osnovao Dijagnostički institut, zatim 20 godina radio u Veterinarskom naučnom institutu u Beogradu na poslovima odgovornog epizotologa za Republiku, rukovodioca Centralne laboratorije i generalnog direktora Instituta.
Ovim ne želim da namećem neka rešenja, ali ako nešto iz ovog bogatog iskustva nekom može biti od koristi, cilj ovog pisanja je postignut.

SITNE ŽIVOTINJE

Moram izneti još jedan problem koji do sada nije rešavan. Reč je o pružanju zdravstvene zaštite sitnim životinjama - kućnim ljubimcima, prvenstveno kanarincima, papagajima, golubovima, rasnoj živini i kunićima. Malo je veterinara koji žele da se bave ovom praksom. Vlasnici ovih životinja su prepušteni da sami postavljaju dijagnozu i preduzimaju lečenje. Lekovi koji se javljaju u trgovini su u pakovanju za velike životinje ili za ljude. Tako se događa da pored pogrešne dijagnoze, životinje dobiju i višestruko veće doze lekova, koje deluju toksično. Ako se obrate laboratoriji, tada i najjednostavniji pregled staje više nego što je vrednost životinje. Moralna obaveza veterinara je da pruži zdravstvenu zaštitu i ovim životinjama.

dr Dimitrije Palić

Tekst uz dozvolu preuzet iz časopisa "Zov"

zov-logo

Prijavi se

Pretraži sajt

Oglasi za posao

veterina.info fan box