alt

                   Serozni nosni iscedak

Influenca (Influenza equorum - grip, zarazni kašalj) je akutno, kontagiozno oboljenje konja  sa promenama na organima za disanje: zapaljenjem gornjih disajnih puteva, sero-mukoznim iscedkom iz nosa, dubokim i bolnim kašljem i konjuktivitisom. Pored konja oboljevaju magarci i mule sa istom kliničkom slikom.

Influenca se nalazi na listi ‘‘B’’ OIE-a.

Klasifikacija virusa

Uzročnik influence je RNK virus iz roda Influenza familije Ortomyxsoviridae, klasifikovan u grupu influenca virusa tip A. Na osnovu karakteristika njegovih površinskih antigena, hemaglutinina (HA) i neuraminidaze (NA), podeljen je na podtipove A equi 1 (H7N7) i A Equi 2 (H3N8). Nijedan od dva subtipa nije infektivan za druge životinje i čoveka.


Epizootiologija

Virus influence je prvi put izolovan kod konja u Čehoslovačkoj 1956. godine i označen kao podtip A/eq/Prague/56 (H7N7). Podtip H7N7 je zatim detektovan u nekoliko evropskih zemalja kao i u Americi. A equi 1 je još uvek zastupljen u vakcinama za konje iako podaci u poslednjih dvadesetak godina govore da ovaj podtip perzistira na veoma niskom nivom u nekim delovima sveta ili je potpuno nestao, te se opravdano postavlja pitanje da li je danas uopšte prisutan u populaciji konja.

Podtip A equi 2 (H3N8) izolovan je na Majamiju 1963. godine i stalni je izazivač oboljenja u Evropi i Severnoj Americi. Njegova antigena struktura uticala je na brzo širenje bolesti u periodu od 1979 do 1981 godine, a reprezentativni antigen izolovan iz ove epidemije je zatim ugradjen u vakcinu. Poslednja epozotija svetskih razmera zabeležena je 1989. godine u Zapadnoj Evropi i Skandinaviji. Antigenom i genetskom analizom virusa izolovanog u Velikoj Britaniji (A/eq/Suffolk/89) uočene su značajne razlike u odnosu na podtip izolovan u predhodnoj evropskoj epidemiji (A/eq/Fontainbleau/79).
Prva veća epizootija u Jugoslaviji zabeležena je 1989. godine, a sledeća, nešto manjih razmera 1994. godine. Influenca se raširila uglavnom  na ergelama i hipodrumima, zahvatajući pri tome najviše populaciju sportskih konja. Poslednja zvanična epizootija influence proglešena je u Srbiji 2004. godine.
Poslednjih godina u većini zemalja zabeležena je blaža forma bolesti, uglavnom u kategoriji sportskih konja. Porastom broja relativno imununih konja morbiditet i mortalitet se smanjuju, pri čemu su veće epizootije retke. U gotovo svim do sada zabeleženim epizootijama kao uzročnik influence se pojavljuje podtip A equi 2.

Izvor zaraze su obolele i životinje u rekovalenscenciji koje putem kašlja, kapljičnom infekcijom šire virus na udaljenost i do 35 metara. Bolest se naročito širi među konjima u transportu za vreme raznih sportskih takmičenja. Čestim premeštanjem sportskih konja virus se može održavati među obolelim, prebolelim i zdravim jedinkama sa različitim stepenom imuniteta. Oboljevaju sve kategorije konja, mada su najprijemčivija ždrebad i omad do 2 godine starosti.
Gotovo sve epizootije influence zabeleženo su leti u vreme sezone sportskih trka, iako se smatra da na raširenost oboljenja ne utiču klimatski i sezonski uslovi. Morbiditet je 10-100%, a letalitet od 0,5-10% što je uslovljeno karakterom i tokom bolesti. Bolest unutar prijemčive populacije kulminira za 1 - 3 nedelje, kada se i javljaju komplikacije u vidu pneumonija .

Patogeneza i klinička slika
 
Virus napada cilijarne epitelne ćelije gornjih i donjih respiratornih puteve dovodeći do oštećenja epitela za 4 do 6 dana ( slika 1,2,3). Bronhitis i bronhiolitis koji predhode intersticijalnoj pneumoniji prećeni su kongestijom, edemom i infiltracijom neutrofilima.

alt

Slika 1. Cilijarni epitel

alt

Slika 2. Cilijarni epitel treći dan nakon infekcije sa (proređene i grupisane cilije)

alt

Slika 3. Šesti dan posle infekcije, zona epitela bez cilija


Inkubacija traje 1-6 dana, nekada i kraće od 24 sata. Prilikom infekcije sa podtipom A equi 1 inkubacija je od 1-8, najčešće od 2-5 dana; kod infekcije sa podtipom A equi 2 inkubacija je od 18 h do 5, odnosno 7 dana, najčešće 24-72 sata.

Bolest je akutnog toka, počinje povišenom temperaturom do 41C koja je obično dvofazna. Uporedo sa febrom dolazi do poremećaja opšteg stanja, depresije i inapetence. Razvija se kašalj koji može da traje i do tri nedelje. Nosni iscedak je u početku serozan, a za nakoliko dana, zbog bakterijskih infekcija, postaje mukopurulentan. Limfni čvorovi su povećani, konjuktive zažarene, javlja se suzenje i fotofobija. Opisani su edemi nogu i skrotuma, mijalgije, pa čak i pojava spastičnih kolika.


Na tok bolesti utiču način eksploatacije, hranjenja i držanja životinje. Klinički simptomi variraju od životinje do životinje, pri čemu su teški oblici sa komplikacijama naročito česti kada se obolela grla ne poštede od rada.



U celini grip konja je benigno oboljenje i uz adekvatnu simptomatsku terapiju i bez komplikacija traje oko nedelju dana. Posle 5-6 dana od početka bolesti telesna temperatura se vraća na normalu, kašalj postaje vlažan i traje od 1-3 nedelje. Eventualna uginuća ili hronična oboljenja kao posledica sekundarnih bakterijskih infekcija, zabeležena su kod ždrebadi, životinja u lošoj kondiciji i magaraca. Uginuća odraslih jedinki uzrokovana su sekundarnim razvojem pleuritisa, pneumonije ili petehijalne groznice. Kao posledica influence može se razviti hronični faringitis, bronhiolitis, alveolarni emfizem, sinusitis i upala vazdušnih kesa.


Pregledom krvi može se ustanoviti blago smanjenje broja eritrocita i koncentracije hemoglobina, u početku leukopenija sa limfocitozom, a kasnije sa razvojem sekundarnih bakterijskih infekcija i ileukocitoza.


Patoanatomski nalaz zavisi od tipa komplikacije koja se razvije i tipičan je za bakterijske infekcije. Sluznice gornjih respiratornih puteva su edematozne i hiperemične, ponekad sa tačkastim krvarenjima po traheji, u bronhijama i bronhiolama se nalazi rastegljiva sluz, a u težim slučajevima se zapažaju znaci bronhopneumonije, pleuritisa i krvarenja.


Dijagnoza

Na osnovu epizootioloških i kliničkih podataka, kao i patoanatomskih promena, može se posumnjati na influencu, dok se tačna dijagnoza postavlja izolacijom virusa i serološkim testovima.
Laboratorijaska dijagnostika koja uključuje izolaciju virusa iz nosnog iscetka i serološke testove može da traje nekoliko dana. Danas postoje metode za brzu dijagnostiku influence zasnovane na detekciji prisustva virusnog antigena, virusne RNK ili virusom inficiranih ćelija u respiratornom sekretu. Komercijalni influenca kitovi koriste Direktigen FLU-A test koji može detektovati virus influence direktno iz nosnog iscetka za samo 15 minuta, što bitno utiče na efikasnost dijagnostike u smislu isključenja drugih respiratornih infekcija. Titar virusa u nosnom iscetku raste u prva 24 – 48 sati od početka infekcije, najveći je trećeg dana kada je najbolje uziti bris za njegovu izolaciju. Nakon toga titar virusa opada i nije ga moguće naći posle 4 do 5 dana.
Serološka dijagnostika podrazumeva ispitivanje parnih seruma u razmaku od 10 do 14 dana. Testom inhibicije hemaglutinacije (HI) određuje se visina titra specifičnih antitela u krvnom serumu bolesnih životinja.  

Kada se bolest potvrdi laboratorijski prijavljuje se zaraza i suzbija po odredbama saveznog veterinarskog Zakona.

Terapija

Terapija influence je simptomatska. Za obolele konja veoma je važna pošteda od rada, odmor u ispustu ili provetrenim stajama. Odmor bolesnih konja smanjuje intenzitet kliničkih simptoma, skraćuje period oporavka uz  minimalne hronične posledice, smanjuje rizik od prenošenja infekcije na ostale konje. Indikovana je primena antibiotika i sulfonamida, zbog mogućih sekundarnih bakterijskih infekcija, visokih doza vitamina C, vitamina A, a po potrebi antitusika, bronhodilatatora i ekspektoranasa. NSAID mogi se koristiti u slučajevima visoke temperature, ozbiljnih upala pluća i kod ždrebnih kobila gde smanjuju rizik od abortusa. Obolelu životinju treba svakodnevno observirati, pratiti razvoj kliničkih simptoma i na vreme uočiti eventualne komplikacije kako bi se preduzela adekvatna terapija.

Preventiva

Preventiva je najvažniji vid borbe protiv izbijanja i širenja influence. Pored obavezne izolacije obolelih primenjuje se i karantiniranje uvezenih životinja.

Imunoprofilaksa, odnosno vakcinacija sportskih konja protiv influence je obavezna (kod nas regulisana sportskim propisima) i sprovodi se po odgovarajućem programu. Vakcine protiv influence konja su inaktivisane, sadrže uglavnom oba podtipa virusa (H7N7 i H3N8) i često vrlo su kombinovane sa

vakcinama protiv drugih virusnih ili bakterijskih infekcija (Resequin, Equiffa,
Nobi-Equenza T, Duvaxyn IE-T+).

Ždrebad se vakcinišu u starosti od 3 meseca, a bazalna vakcinacija je trokratna: prve dve vakcine sa daju u razmaku od od mesec dana (21-92 dana), dok sje treća vakcinacija 6 meseci posle druge. Revakcinacija se zatim vrši svake godine, dok se kod sportskih konja koji nisu stacoinirani na jednom mestu preporučuje revakcinacija dva puta godišnje. Poslednjih godina se kod ždrebadi I omadi preporučuje intenzivniji program vakcinacije na svaka 3 do 4 meseca sve do najahivanja. Ukoliko od poslednje vakcinacije prođe više od 12 meseci konji moraju da prođu kroz ceo postupak bazalne vakcinacije kao da ranije nisu vakcinisani.


Pojedini autori preporučuju poseban program vakcinacije na priplodnim ergelama:

  1. ordžavati program buster vakcinacije svih konja protiv influence na 4 - 6 - mesečnom intervalu
  2. buster vakcinacija kobila 4 - 6 nedelja pre ždrebljenja
  3. započeti vakcinaciju ždrebadi sa 6 do 12 meseci starosti  trokratnom vakcinacijom u primarnoj seriji
  4. buster vakcinacija mladih konja u 3 - 4 - mesečnom intervalu do navršene 2 godine starosti, kada je rizik od infekcije najveći
  5. odrasle konje potencijalno izložene infekciji bustrerizovati na svakih 4 - 6 meseci

Imunitet koji se razvije nakon prirodne infekcije sa virusom influence traje duže od godinu dana i ne zavisi od visine titra cirkulišućih antitela. Osim razvoja snažnog serološkog odgovora, prirodna infekcija indukuje i velike količine specifičnih sekretornih virus-neutralizujućih IgA u nazalnom sekretu. Suprotno tome imunitet nastao posle vakcinacije konvencionalnim inaktivisanim vakcinama je kratkotrajan i u visokoj korelaciji sa titrom cirkulišućih antitela odgovornih za hemaglutinaciju antigena.

Značajni dokazi su presentovani pre deset godina dokumentujući da poluživot antitela protiv oba podtipa (H7N7, H3N8) virusa influence, koja se prenose putem kolostruma na ždrebad, iznosi 30 do 38 dana. Također je dokazano da većina zdrebadi vakciniasanih kobila ne reaguje na vakcinaciju u uzrastu od 3 meseca, odnosno da se bolji imuni odgovor postiže kod ždrebadi stare 6 meseci koja se u primarnoj seriji trokratno tretiraju vakcinom protiv influence.


U našoj zemlji vakcinacija konja protiv influence uglavnom se sprovodi jednom godišnje mada nije predviđena Zakonom o zdravstvenoj zaštiti životinja. Većina odgajivača, konjičkih klubova i sportskih štala za vakcinaciju koristi inaktivisane polivalentne vakcine protiv influence i herpesvirusnih infekcija konja.

 

 

Pročitajte drugi članak o ovoj bolesti

 

 

Piše: dipl.vet.spec. Petej Zoran

 

Literatura:

 

Allen G.P, Respiratory Infections by Equine Herpesvirus Typus 1 and 4, 2002, International Veterinary Information Servce, Ithaca, New York, USA 

 

Daly J.M, Mumford J.A, Influenza Infections, 2001, International Veterinary Information Servce, Ithaca, New York, USA 

 

Đukić Branislava, Sudska veterinarska medicina, 2001, Fakultet veterinarske medicine, Beograd 

 

Jones  S, Horse Health, Diseases and Vaccinations, 1999, Agriculture and Natural Resources, University of Arkansas 

 

Kölbl Sylvia, Pabst J, Equine Viral Arteritis: Some new strategies in diagnostic and control, 2001, Zbornik radova III savetovanja iz kliničke patologije i terapije životinja, Budva 

 

Milošević B, Jermolenko Gordana, Stankov S, Diferencijalna laboratorijska dijagnostika herpesvirusnih infekcija kod konja, 2002, Zbornik radova IV savetovanja iz kliničke patologije i terapije životinja, Budva 

 

Murphy FA, Gibbs EPJ, Horzinek MC, Studert MJ, 1999, Veterinary Virology, 3rd, Academic Press, San Diego 

 

Timoney P.J, Equine Viral Arteritis, 2002, International Veterinary Information Servce, Ithaca, New York, USA 

 

Trailović D, Jermolenko Gordana, Andrić N, Jovanović M, Virusni abortus kobila i rinopneumonitis: etiopatogeneza, dijagnostika i profilaksa, 2002, Zbornik radova IV savetovanja iz kliničke patologije i terapije životinja, Budva 

 

Trailović D, Lazić S, Herpesvirusne infekcije konja: šta i kako dalje, 2000, Zbornik radova XII savetovanja veterinara Srbije, Vrnjačka Banja 

 

Trailović D, Krstić V, Đuričić Bosiljka, Lazić S, Jermolenko Gordana, Virusne respiratorne bolesti i njihov značaj u aktuelnoj patologiji konja na području Jugoslavije, 2001, Zbornik radova III savetovanja iz kliničke patologije i terapije životinja, Budva 

 

Trailović D, Respiratorne bolesti konja, 2000, Fakultet veterinarske medicine, Beograd 

 

Van Erek E, Lekeux P, Doses of Commom Drugs, 2005,International   Veterinary Information Servce, Ithaca, New York, USA 

 

Wilkins P.A, Henninger R, Reed S.M, Del Piero F, Acyclovir as Treatment for  EHV-1 Myeloencephalopathy, 2003, American Association of Equine Precticioners,  Lexington KY 

 

Wilson D.W, Vaccination Programs for Foals and Weanlings, 1999, AAEP Proceeding, Vol. 45, 260 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Prijavi se

Pretraži sajt

Forum - KONJI

  • No posts to display.

Oglasi za posao

veterina.info fan box