Influenca konja (Influenza equorum, grip, zarazni kašalj) je akutno kontagiozno oboljenje konja koje se karakteriše promenama na organima za disanje: kataralnim zapaljenjem gornjih respiratornih puteva, seroznim ili mukoznim iscetkom iz nosa, dubokim, bolnim kašljem i konjunktivitisom. Pored konja, obole i magarci i mule sa istom kliničkom slikom.

Uzročnik influence je RNK virus iz familije ortomiksovirida. Prvi put je izolovan 1950. godine i svrstan u grupu influenca virusa tip A, pri čemu su kasnije opisana dva podtipa: A equi 1, izolovan u Pragu - Čehoslovačka, 1956. godine i A equi 2, izolovan u Majamiju - Florida, 1963. godine. Prema svojoj strukturi, sojevi virusa influence konja imaju sve karakteristike virusa gripa drugih sisara i ptica. Razlikuju se po hemaglutininu - virus gripa konja ima osobinu da aglutinuje eritrocite različitih vrsta sisara i ptica, zatim po antigenim svojstvima. Poslednjih godina se, naime, sve češće čuju saopštenja o antigenoj raznorodnosti virusa, i to više svojstvenoj uzročniku drugog serotipa.

Virus gripa je osetljiv prema delovanju ultravioletnog zračenja, direktnoj sunčevoj

svetlosti i visokim temperaturama. Na -70oC u liofilizovanom stanju može da sačuva aktivnost i do nekoliko godina.

Oboljenje je rašireno u mnogim zemljama sveta. Izvor zaraze predstavljaju obolele životinje kao i životinje u rekonvalescenciji, od kojih se putem kašlja, kapljičnom infekcijom virus prenosi na zdrave jedinke i do 35 m udaljenosti. Najčešći prenosioci oboljenja su konji u transportu, naročito prilikom raznih sportskih takmičenja. Čestim premeštanjem konja virus se može održati među obolelim, prebolelim i zdravim jedinkama sa različitom visinom imuniteta. Od gripa obole sve kategorije ali su najprijemčivija ždrebad i omad do 2 godine starosti. Raširenost oboljenja ne zavisi od sezonskih i klimatskih uslova, mada se smatra da se najčešće javlja u proleće i jesen. Gotovo sve enzootije influence u bivšoj Jugoslaviji su, međutim, zabeležene leti, za vreme sezone konjskih trka. Morbiditet iznosi od 10­100% prijemčive populacije, sa kulminacijom za 1-3 nedelje, kada se javljaju i česte kom-plikacije sa pneumonijom. Letalitet je uslovljen karakterom i tokom bolesti i može iznositi od 0,5 do 10%. U svakom slučaju, porastom broja relativno imunih konja, morbiditet i mortalitet padaju, pri čemu su veće epizootije retke. Poslednja veća epizootija svetskih razmera zabeležena je 1989. godine u Zapadnoj Evropi i Skandinaviji. Te iste godine je zabeležena i veća epizootija influence u Jugoslaviji, koja je zahvatila i neke ergele i hipodrome. U gotovo svim enzootijama od 1963. godine do danas, uključujući 1989. i 1994. godinu, kada je poslednji put registrovana u Srbiji, kao uzročnik se pojavljuje virus influence tip 2, dok je virus A equi 1 naveden poslednji put kao uzročnik epizootije na Malajskom poluostrvu. Postavlja se čak pitanje da li je virus tip 1 uopšte još prisutan u populaciji konja.

Poslednjih godina u većini zemalja je zabeležena blaža forma bolesti, uglavnom u kategoriji sportskih konja. Koliko je to posledica dužeg prisustva virusa u populaciji konja svedoči i jedna od poslednjih velikih epizootija u Južnoj Africi, 1986. godine, koja je do tada bila slobodna od influence. Influenca je te godine u Južnoj Africi ostavila katastrofalne posledice. Može se pretpostaviti kakve bi posledice ostavio virus kada bi se uneo na druge kontinente koji ga do sada nisu imali (Australija, Novi Zeland i dr.).

Inkubacija traje 1-6 dana, nekad i kraće od jednog dana. Bolest se karakteriše

akutnim tokom sa povišenom telesnom temperaturom 39-40oC, koja se održava tokom 4-6 dana. Na tok bolesti utiču način eksploatacije, hranjenje i držanje životinja. Uporedo sa febrom dolazi do ozbiljnog poremećaja opšteg stanja, depresije, anoreksije, zatim kašlja, koji može da traje i do 3 nedeje. Iscedak iz nosa je u početku serozan, a za nekoliko dana, zbog sekundarnih bakterijskih infekcija, mukopurulentan. Limfni čvorovi su blago povećani, konjunktive su obično zažarene, javlja se suzenje i fotobija. Klinički simptomi variraju od životinje do životinje, pri čemu su teški oblici sa komplikacijama naročito česti u slučajevima kada se obolela grla ne poštede od rada. Za oporavak takvih životinja je ponekad potrebno nekoliko meseci. Pregledom krvi, inače, možemo ustanoviti blago smanjenje broja eritrocita i koncentracije hemoglobina, u početku leukopeniju sa limfocitozom, a nešto kasnije, sa razvojem sekundarnih bakterijskih infekcija, leukocitozu.

U celini, grip konja je benigno oboljenje i završava ozdravljenjem a eventualna ugi-nuća su najčešće posledica sekundarnih bakterijskih infekcija. Patoanatomski nalaz je tipičan za bakterijske infekcije, zavisno od tipa komplikacija. Najizrazitije promene su na organima za disanje: sluzokože gornjih disajnih puteva su edematozne i hiperemične, nekad sa tačkastim krvarenjima po traheji, u bronhijama i bronhiolama se nalazi rastegljiva sluz; u težim slučajevima se može naći bronhopneumonija, pleuritis, krvarenja itd.

Na osnovu epizootioloških i kliničkih podataka, kao i patomorfoloških promena može se posumnjati na influencu pri čemu se tačna dijagnoza postavlja izolacijom virusa (iz nosnog iscetka, uglavnom u prva 3 dana bolesti), zatim serološki, pri čemu se ispituju parni serumi u razmaku od 10 do 14 dana. Kada se bolest potvrdi laboratorijski, zaraza se prijavljuje i po zakonu sprovodi izolacija.

Terapija je simptomatska. Obolele konje treba poštedeti od svakog rada i držati u provetrenim prostorijama. Iako se radi o virusnoj etiologiji, smatramo da je primena antibioika i sulfonamida veoma značajna. Prema našim iskustvima naročito su se efikasnim pokazali preparati na bazi trimetoprima i sulfonamida, mada u obzir dolaze i kombinacije penicilina i streptomicina. Osim ovih sredstava, primenjuje se i inhalacija različitim isparljivim sredstvima poput eukaliptusovog ulja, kamfora, mentola i sl., visoke doze C vitamina, vitamin A, a po potrebi antitusici, bronhodilatatori i ekspektoransi.

Preventiva je svakako najvažniji vid borbe protiv influence. Pored obavezne izola­cije obolelih, primenjuje se i karantiniranje uvezenih životinja, u cilju sprečavanja unošenja virusa influence. Najvažnija je, ipak, imunoprofilaksa. Vakcinacija sportskih konja protiv influence je obavezna (regulisana je negde zakonskim, a negde sportskim propisima) i sprovodi se po odgovarajućem režimu. Ždrebad se vakciniše u starosti od 3 meseca, najbolje posle odbijanja. Bazalna vakcinacija je trokratna: prve dve vakcine se daju u razmaku od mesec dana (21-92 dana), a treća 6 meseci posle druge. Revakcinacija se zatim vrši svake godine, izuzev kod sportskih konja koji nisu stacionirani na jednom mestu, zbog čega se preporučuje revakcinacija dva puta godišnje. (Kod ždrebadi i omadi poslednjih godina se preporučuje intenzivniji program vakcinacije na 3 do 4 meseca, sve do najahivanja). Pri tome, ukoliko od poslednje vakcinacije prođe više od 12 meseci, konji moraju da prođu kroz ceo postupak bazalne vakcinacije kao da ranije nisu vakcinisani.


Pročitajte drugi članak o ovoj bolesti



Literatura: Prof. dr Dragiša Trailović, Prof. dr Tihomir Petrujkić, Prof. dr Marijana Vučinić, Asist. mr Ružica Trailović, Dr Zoran Katrinka, SAVREMENI TRENDOVI U UZGOJU I ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI KONJA

 

 

Prijavi se

Pretraži sajt

Forum - KONJI

  • No posts to display.

Oglasi za posao

veterina.info fan box