Example of Category Blog layout (FAQs/General category)

Melioidoza

(sin. Pseudosakagija, Pseudomaleus, lat. Melioidosis)  

 

Burkholderia_pseudomallei

    Burkholderia pseudomallei

 

Rast_na_podlozi

 Kolonije uzročnika na Ashdown's agaru

 

MacConkey_agar

Kolonije uzročnika na MacConkey agaru

Melioidoza je veoma opasna zarazna bolest kopitara, goveda, ovaca, svinja, koza, pasa, mačaka, glodara i čoveka. Bolest je kod konja slična maleusu po kliničkim simptomima i patološkom nalazu po čemu je oboljenje dobilo naziv pseudomaleus. Oboljenje se karakteriše gnojnom upalom i stvaranjem apscesa u sluzokoži nosa, plućima, zglobovima, kičmenoj moždini, jetri, slezini, limfnim čvorovima, mozgu itd.


 

Etiologija

 

Uzročnik melioidoze je Burkholderia pseudomallei (Malleomyces pseudomallei, Actinobacillus pseudomallei) koja pripada porodici Burkholderiacae i rodu Burkholderia koji ima dve vrste:

Burkholderia mallei i

Burkholderia pseudomallei.

Burkholderia pseudomallei je gram – negativan bacil, pokretan i na oba kraja poseduje flagelu. Raste u aerobnim uslovima  na običnim hranljivim podlogama i  formira hrapave ili glatke sluzave kolonije sivo – žute boje, okrugle koje narastu za 72 časa. Rastu na podlogama sa dodatkom glicerina u vidu naborane skramice. Kolonije imaju miris gnoja, a kasnije miris zemlje. Na krvnom agaru uzročnik izaziva hemolizu. Uzročnik se može izolovati iz vode, pirinča, povrća, glodara , majmuna i dr. Uzročnik se smatra potencijalnim biološkim oružjem u bioterorizmu.

 

Epizootiologija

 

Oboljenje je trenutno prisutno u jugoistočnoj Aziji, a manjim delom u nekim evropskim zemljama (Francuska) i severnoj Australiji, gde je uzročnik prisutan u glodarima, zemlji, vodi i fecesu. Rezervoari infekcije su domaće životinje (kopitari, koze, svinje, ovce itd), glodari i majmuni, feces, tlo itd. Infekcija nastaje direktnim prenosom između životinja, ingestijom uzroičnika, ubodom insekta, preko oštećene kože ili inhalacijom uzročnika.

 

Patogeneza

Nakon ulaska u organizam uzročnik se krvlju raznosi po organizmu i uzrokuje gnojnu upalu i apscese u većini unutrašnjih organa. Ukoliko uzročnik uđe u organizam preko oštećene kože na mestu ulaska se stvaraju čvorići, a uzročnik dalje prodire u krvotok. Sadržaj apscesa je kazeozan i žute ili zelene boje. U plućima nastaju lezije tipa embolijske pneumonije sa stvaranjem plućmih apscesa, a na pleuri se razvija fokalni adhezivni pleuritis.

 

 

Klinička slika

 

 

multipli_cvoriciapscesi_na_nosnoj_sluzokoi_ovaca

Multipli čvorići na nosnoj sluzokoži

 

multipli_apscesi_na_slezini__svinje

Multipli apscesi na slezini svinje

 

promene_na_plucima

        Čvorići na plućima

Klinička slika kod konja je slična maleusu. Javlja se povremeni gnojni  iscedak iz nosa i ispljuvka, a na koži mogu da se jave čvorići sa ulceracijama i limfaginitisom. Promene u vidu gnojnih čvorića i upala se nalaze na mnogim unutrašnjim organima. Kod ljudi se javlja u vidu lokalizovane akutne infekcije na koži na mestu ulaska uzročnika, a odatle se uzročnik može širiti dalje po organizmu i unutrašnjim organima izazivajući sistemske poremećaje. Ukoliko je proces na plućima javljaju se simptomi oboljenja respiratornog trakta (pneumonija, kašalj). Takođe može nastati generalizovana infekcija koja dovodi do sepse i septičnog šoka.
Hronična infekcija: uglavnom zahvata zglobove, limfne čvorove, kožu,  mozak, jetru, pluća, kosti i slezinu sa pojavom gnojnih apscesa u ovim organima.

http://www.cfsph.iastate.edu/DiseaseInfo/disease-images.php?name=melioidosis〈=en

 

Dijagnoza

 

Laboratorijski nalaz daje sigurnu dijagnoza. Identifikacija i izolacija uzročnika se vrši  ispitivanjem mikroskopskih, kulturelnih, fiziološko-biohemijskih i antigenskih osobina.
Direktnom imunofluorescencijom se dokazuje uzročnik u tkivu. Identifikacija uzročnika se može vršiti  aglutinacijom na predmetnom staklu. Serološki testovi za dokaz uzročnika su: RVK i ELISA.
Uzorak za laboratorijska ispitivanja je sadržaj čvorića ili apscesa obolelih.

 

 

 

 

Terapija

 

Sprovodi se kod ljudi. Daju se antibiotici, najčešće cefalosporini III generacije, penicilin, hloramfenikol ili trimetoprim-sulfametoksazol.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Piše: dr vet. med. Miroslav Radić

 

 

 

Literatura:

 

M. Donald Mc Gavin., James F. Zachary., Grabarević Ž., specijalna veterinarska patologija, prema četvrtom američkom izdanju, Varaždin, 2008.
Trumić P., Zaraze domaćih životinja, II specijalni deo, Beograd 1962.

 

Izvori sa interneta:

 

http://www.stetoskop.info/Melioidoza-1105-c36-sickness.htm?b9

http://www.fao.org/docrep/003/t0756e/t0756e05.htm

http://en.wikipedia.org/wiki/File:Bps_close.JPG

http://www.cfsph.iastate.edu/DiseaseInfo/clinical-signs-photos.php?name=melioidosis

http://www.nature.com/nrurol/journal/v4/n2/fig_tab/ncpuro0713_F4.html

http://www.sanger.ac.uk/about/press/2004/040914.html

 

 

Prijavi se

Pretraži sajt

Oglasi za posao

veterina.info fan box