(sin. Mlečna groznica, engl. Milk fever, lat. Paresis puerperalis)

 

Klinicka_slika_puerperalne_p

Puerperalna pareza je oboljenje krava koje se  najčešće javlja 72 časa nakon porođaja, retko pre i za vreme porođaja, a takođe se retko javlja nekoliko nedelja ili meseci nakon porođaja.
Bolest se manifestuje smanjenjem koncetracije kalcijuma u krvi, opštom parezom odn. mišićnom slabošću, gubitkom svesti, komom i cirkulatornim kolapsom. Ukoliko se ne preduzme lečenje kod težih slučajeva  životinja ugine za nekoliko sati.
Bolest se najčešće javlja kod visokomlečnih krava u bilo kom uzrastu ali najčešće kod krava koje su dostigle maksimalni period mlečnosti (stare 5 do 10 god.). Krave kod kojih se oboljenje već javljalo imaju veći rizik da ponovo obole.

 

 

Etiopatogeneza

 

Etiopatogeneza  bolesti do danas nije u potpunosti razjašnjena i postoji više hipoteza o načinu nastanka bolesti. Hipoteza koja je zasnovana na najviše materijalnih činjenica je ta koja kaže da je uzrok ovog oboljenja hipokalcemija. Postoje i druge hipoteze koje kažu da bolest nastaje usled smanjenog lučenja parathormona, usled negativnog bilansa vitamina D, zatim smanjenog količnika kalcijuma i fosfora u hrani, nemogućnosti resorpcije kalcijuma iz hrane, nemogućnosti mobilizacije kalcijuma iz kostiju, hipofosforemije i hipomagnezijemije. Veliki gubici kalcijuma u organizmu krave nastaju tokom graviditeta zbog razvoja skeleta i usled proizvodnje kolostruma. Iz tog razloga oboljenje se najčešće i javlja u prvim danima nakon porođaja. U krvi obolelih životinja nalazi se smanjena koncetracija kalcijuma za 30 do 60% i fosfora dok je koncetracija magnezijuma povećana. Normalna koncetracija kalcijuma u serumu je 2.2-2.9 mmol/L, a kod klinički vidljive hipokalcemije iznosi <1.9 mmol/l.
Niska koncetracija kalcijuma u krvi ometa mišićne funkcije u celom telu i dovodi do poremećaja razdražljivosti nervnog sistema, izaziva opštu slabost i na kraju otkazivanje rada srca. Krave koje će oboleti od puerperalne pareze imaju negativan bilans kalcijuma 15 dana pred porođaj.

 

Klinička slika

 

Puerperalna_pareza

Bolest može da protekne bez klinički vidljivih simptoma ili sa vidljivim simptomima u zavisnosti od stepena hipokalcemije. Subklinička hipokalcemija može da dovede do niza poremećaja kao što su distokija, zaostajanje posteljice, izvrtanje i upala materice, mastitis i bolesti sirišta.
Kod klinčkog oblika u životinja se najpre javlja preosetljivost, nemir, uzbuđenje, blagi tremor na slabinama i tricepsima, a zatim ataksija i inapetenca. Životinja tetura pri hodu i nezainteresovana je za okolinu i tele. Ovi simptomi često mogu da prođu nezapaženo. U ređim i lašim slučajevima na ove inicijalne simptome nadovezuje se mišićna slabost i ošamućenost, životinja ne može da ustane, zadnje noge su nepokretne i neosetljive, a životinja ne urinira niti defecira. Glava i prednji deo tela su pokretni i osetljivi.
Kod težih slučajeva, nakon inicijalnih simptoma životinja postepeno gubi svest i polako pada u komu, leži na sternumu sa zabačenom glavom, položenom uz lopaticu, grudi ili trbuh. U slučaju da se pokuša sa ispravljanjem  glave prema napred, životinja je vrati u prvobitan položaj. Životinja ima odsutan i beživotan pogled, oči su joj poluzatvorene, zenice raširene, a pupilarni refleks i ostali refleksi izostaju. Životinja ne reaguje na udarce ili ubod, ne odaziva se na  poziv, uši su joj opuštene, oči izbuljene,  periferni delovi tela hladni, cedi joj se pljuvačka iz usta jer ne može da guta, nema kontrakcija buraga, disanje je duboko i usporeno, srčani rad je usporen, smanjen je zvuk srčanih tonova, puls slab i jedva opipljiv, mišići su slabi i gubi se tonus analnog sfinktera. Zbog nemogućnosti mokrenja pri rektalnom pregledu može se opipati napeta mokraćna bešika, a zbog odsustva kontrakcija buraga može doći do nadimanja. U težim slučajevima telesna temperatura je subnormalna i može pasti na 35°C. Ovakvo stanje ima akutan tok i ako se ne počne što pre sa terapijom nastupa smrt usled paralize disanja ili naprotiv u grčevima. Ukoliko se pravovremeno i pravilno sprovede terapija mortalitet je nizak, a kod nelečenih slučajeva iznosi 70%. Ako terapija uspe simptomi bolesti brzo nestaju i krava izgleda potpuno zdrava, puls i disanje se normalizuju, životinja ustaje, mokri, defecira i dr.

Photo:    http://www.cvmbs.colostate.edu/ilm/proinfo/calving/notes/damcare.htm

 

Dijagnoza

 

Dijagnoza bolesti se lako postavlja ukoliko su simptomi bolesti tipični za puerperalnu parezu. Pojava bolesti tri dana nakon porođaja, gašenje refleksa, gubitak svesti, pareza predželudaca, ubrzan puls i usporeno disanje  su karakteristični za puerperalnu parezu. Terapija kalcijumom i poboljšanje stanja nakon toga potvrđuje dijagnozu hipokalcemije. Ketoza, paraplegije, septični endometritis, trovanja, akutni mastitis, unutrašnja krvarenja i još neka oboljenja mogu imati sličnu kliničku sliku pa ih treba razlikovati od puerperalne pareze. Ketoza ponekad može da se javi zajedno sa puerperalnom parezom, a ako se javi samostalno onda je pupilarni refleks očuvan. Kod paraplegije nakon porođaja, kod septičnog mastitisa i trovanja svest životinje je očuvana.
Dijagnoza bolesti takođe može da se postavi određivanjem koncetracije kalcijuma u krvi.

 

Terapija

 

U lečenju puerperalne pareze primenjuju se različite kalcijumove soli ili gotovi preparati.  Hitna stanja i teški slučajevi zahtevaju intravensku infuziju rastvora sa kalcijumom. U terapiji se primenjuje kalcijum-hlorid, kalcijum glukonat i kalcijum boroglukonat. Nedostatak rastvora sa kalcijum hloridom u odnosu na rastvore kalcijum glukonata i boroglukonata je taj što kalcijum hlorid izaziva flebitis i nekrozu tkiva ukoliko se daje paravenozno. Danas se na tržištu mogu naći rastvori koji pored kalcijumovih soli sadrže i glukozu, magnezijum hlorid, kalijum hlorid i natrijum hlorid. Prednost ovih rastvora je što leče parezu udruženu sa ketozom.  Rastvori kalcijuma moraju da se daju polako, ne kraće od 5 minuta jer može doći do bradikardije i nagle smrti usled srčane blokade. Iz tog razloga, pre aplikacije kalcijuma treba dati analeptike (kofein i dr.) ili 3% adrenalin u količini od 3 ml i pratiti rad srca auskultacijom. Kofein može da se daje intravenski ili intramuskularno pre aplikacije kalcijuma. Vime ne treba izmuzati 24 časa nakon aplikacije kalcijuma ili izmusti samo onoliko koliko je potrebno za ishranu teleta. Ako terapija kalcijumom otkaže  treba primeniti rastvore sa mešavinom Ca, PO4 i Mg, a može da se daje i glukoza. Pored intravenske aplikacije, neki preparati (kalcijum glukonat) kalcijuma mogu se dati intramuskularno ili supkutano u cilju sporijeg oslobađanja kalcijuma tokom dužeg vremenskog perioda. Supkutana aplikacija kalcijuma u kliničkim oblicima bolesti ne sme biti jedini način aplikacije jer je potrebno hitno snabdevanje organizma kalcijumom, a resorpcija kod supkutane aplikacije je spora zbog usporenog krvotoka. Životinje uglavnom reaguju na terapiju za 30minuta do 2 sata u zavisnosti od stepena hipokalcemije, a ako se stanje ne popravi  u roku od 4 sata treba ponoviti aplikaciju kalcijuma. Tamo gde terapija kalcijumom ne deluje uglavnom nije u pitanju puerperalna pareza ili je u pitanju još neka bolest sa komplikacijama. Kod veoma teških slučajeva gde nema izgleda za oporavak, životinju je najbolje poslati na prinudno klanje.
Ranije se terapija sprovodila insuflacijom vazduha u vime čime se smanjuje sekrecija mleka i na taj način štedi kalcijum iz organizma. Ova metoda je rizična jer se na taj način može uneti patogen u vime i izazvati mastitis.
Pored kalcijuma oboleloj životinji se daje vitamin D. Kod lakših slučajeva  i tamo gde nismo sigurni da je u pitanju puerperalna pareza kalcijum-propionat  se može dati u obliku praška koji se rastvara i daje peroralno.

 

Profilaksa

 

Sigurna preventivna zaštita protiv puerperalne pareze za sada nije poznata. Preventivno davanje kalcijuma i vitamina D,  deset dana pre porođaja smanjuje mogućnost nastanka bolesti ali ova mera nije uvek efikasna. Ishrana krava u poslednjoj trećini graviditeta hranom sa smanjenom količinom kalcijuma nije toliko efikasna kao što se ranije verovalo. Obrok siromašan kalcijumom stimuliše mobilizaciju kalcijuma iz kostiju i njegovu resorpciju iz digestivnog trakta. Iz tog razloga preporučuje se da obrok dve nedelje pred teljenje sadrži manje od 80g kalcijuma, 60 g fosfora i oko 35000 i.u vitamina D, a nakon porođaja treba obezbediti adekvatne količine kalcijuma u obroku. Sve ovo je praktično teško izvesti s obzirom na manji izbor hraniva sa malom količinom kalcijuma i pri tome treba još voditi računa o izbalansiranosti obroka. Hraniva koja sadrže malu količinu kalcijuma su krompir i druga korenasto-krtolasta hraniva, pivski trop, sačma od kukuruznih klica, mekinje i stočno brašno. Takođe nagle promene ishrane pre i posle porođaja mogu izazvati razne poremećaje kod preživara. U obroke koji su siromašni kalcijumom i vitaminom D dodaju se vitaminsko-mineralne smeše koje obezbeđuju potrebe za ovim materijama.

 

Piše: dr vet. med. Miroslav Radić

 

Literatura:

 

1. Petrović M., Litričin V., Osnovi unutrašnjih bolesti domaćih životinja, za IV razred usmerenog obrazovanja veterinarske škole, Treće izdanje, 1991. godina

2. Stamatovic' S., Jovanovic' M., Bolesti papkara I, Bolesti goveda, Beograd 1990. godine

 

Izvori sa interneta:

 

http://www.cvmbs.colostate.edu/ilm/proinfo/calving/notes/damcare.htm

http://www.vet.bg.ac.yu/~clinicaveterinaria/Section/1_Clinical_large_animals/1_4.pdf

http://images.google.rs/images?hl=sr&um=1&q=milk+fever&sa=N&start=36&ndsp=18

http://www.cvmbs.colostate.edu/ilm/proinfo/calving/notes/damcare.htm

http://en.wikipedia.org/wiki/Milk_fever

http://www.cvmbs.colostate.edu/ilm/proinfo/calving/notes/damcare.htm

http://www.absoluteastronomy.com/topics/Milk_fever

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Prijavi se

Pretraži sajt

Forum - Goveda

  • No posts to display.

Oglasi za posao

veterina.info fan box