Erdeljski gonič
erdeljski-gonic
Alternativno ime
Erdélyi Kopó
Transylvanian Bloodhound
Zemlja porekla
Флаг на Унгария Madjarska
Klasifikacija
FCI
Group 6 Section 1 #241
UKC
Scenthound

Erdeljski gonič (mađ. Erdélyi Kopó; lat. Canis familiaris sagax braco Transsylvanicus) je mađarska pasmina koja spada u jednu od najugroženijih vrsta.
 

Istorija

Ova pasmina se na današnjim prostorima Transilvanije i Mađarske pojavila tokom doseljavanja Mađara u 9. veku. Tu je ukrštena sa već postojećim goničima, između ostalih sa keltskim goničom. U vreme vladavinekuće Arpada se formirao već izumrla pasmina panonski gonič, koji je bio predak današnjeg erdeljskog goniča i mađarske vižle. Slike goniča se mogu videti u ilustrovanoj hronici mađara a prvi pisani tragovi se potiču iz 1273. godine. Mađarski plemići i vlastela je rado koristila erdeljske goniče za lov a na lentama se lik ovog psa pojavio početkom 17. veka.

Tokom 19. veka, erdeljski gonič se raširio po čitavom Erdelju i tadašnjoj Mađarskoj. Pojavila se i jedna podvrsta goniča, kratkonogi gonič. Kratkonogi se koristio u lovu na sitnu divljač dok je dugonogi erdeljski gonič bio korišćen u lovu na krupnu divljač. Danas FCI priznaje samo dugonogog erdeljskog goniča, ali i dalje postoje odgajivači koji uporno uzgajaju kratkonogog goniča.

Prvo potanko opisivanje ove pasmine od strane Ede Cinka (Czynk Edétől) potiče iz 1901. godine. Sa vođenje rodoslova se uvelo početkom 20. veka, ali posle Prvog svetskog rata je utihnulo, a 1947. godine rumunskim ukazom je izjednačen sa ostalim goničima i time skoro doveden do istrebljenja kao rase. Do toga nije došlo samo pukim slučajem. Tokom izložbe u Budimpešti 1968. godine je otkriveno da da po FCI erdeljski gonič je smatran odumrlom vrstom pošto decenijama nije bio prijavljen ni jedan gonič. Iste godine je u Erdelju kod lovaca, koji su i pored zabrane uzgajali goniče, pronađeno dosta pripadnika ove rase i tako je počelo ponovno zvanično uzgajanje ove pasmine. I pored svega ovoga opstanak ove pasmine je i dalje u opasnosti jer se jedino u Erdelju ova pasmina tradicionalno odgaja.
 

Spoljašnji izgled

Erdeljski gonič je pas sa elegantnim linijama, dugonogi gonič ima prelive boja od crne do boje trule višnje za svetlim nijansama. Dugonogi gonič dostiže visinu između 55-65 cm i težinu oko 25 kg, dok kratkonogi gonič dostiže visinu između 45-50 cm. Njegova kratka dlaka ne zahteva neku posebnu negu.

Osobine 

Erdeljski gonič je veoma prilagođen sredini u kojoj živi: žilav je, hrabar, prilagodljiv i laje samo kada je potrebno. Društven je i veoma voli da se igra, naročito sa decom. I pored svoje prilagodljivosti, da može biti i pas čuvar kuće, čak se može držati i u stanu, ne treba zaboraviti da je erdeljski gonič lovački pas i da se najbolje oseća u svojoj prirodnoj sredini.


Standard rase
Opšti izgled: Reč je o srednje velikom goniču. Oblik glave, položaj vrata, snažne noge i držanje repa pripadaju karakterističnim osobinama ove centralnoevropske rase goniča.
Narav: On je prijateljski, hrabar, žilav i raspolaže odličnim smislom za trag. On je manje zahtevan i lak za obuku. Vlasniku je veoma privržen i brani ga u slučaju potrebe.
Glava: Izgleda kao klasična glava goniča, pre je duga ali nikada špicasta. Koža je ravna.
Lobanja: Blago konveksna. Nadočni lukovi su slabo razvijeni.
Stop: Samo slabo naglašen.
Nosno ogledalo: Nozdrve su velike.
Njuška: Prednja ivica njuške nije jako zaobljena. Nosnik je ravan.
Usne: Istinski suve. Pokrivaju zube.
Zubi: Snažni i dobro razvijeni. Sekutići pokazuju makazast zagriz.
Oči: Tamnobraon, srednje velike, ovalne i blago kose. Kapci su dobro priležući.
Uši: Usađene srednje visoko, neuvijeno padaju, proširuju se na sredini i sužavaju se ka zaobljenom vrhu. Povučene napred pokrivaju oči, ali ne protežu se dalje od njih.
Vrat: Usađen srednje visoko. Mišićav je i srednje dug. U donjem delu nosi naboranu kožu. Toleriše se blag podgušnjak.
Telo: Blago duguljasto, gotovo kvadratično.
Greben: Naglašen.
Leđa: Ravna.
Sapi: Nisu previše mišićave. Blago padajuće.
Grudi: Grudni koš je dug, širok i nije predubok. Grudna kost nije napred istaknuta.
Stomak: Samo malo prikupljen.
Rep: Usađen nisko. U mirovanju opušten, pri čemu je poslednja trećina zavijena nagore. Dopire 1-2 cm ispod petne kvrge. U lovu rep je zavijen iznad leđa. Ne kupira se.
Prednje noge: Prednje noge su prilično ravne i podupiru telo kao stubovi. Stoje srednje međusobno udaljene.
Šape: Okrugle, sa međusobno usko naležućim prstima. Jastučići su veliki, široki i elastični. Nokti su snažni i crne boje.
Zadnje noge: Zadnje noge stoje koso.
Butina: Mišićava.
Potkolenica: Manje mišićava.
Skočni zglob: Dubok, visok od zemlje.
Šape: Okrugle, prsti međusobno usko naležu. Veliki jastučići. Snažni nokti.
Kretanje: Korak nije preterano brz. U galopu je pas neobično izdržljiv.
Koža: Jako pigmentisana. Vidljive sluzokože su crne.
Dlaka: Veliki erdeljski gonič: Sjajna, duža, gušća, jače priležuća i oštrija nego kod malog erdeljskog goniča, sa podlakom.
Boja: Osnovna boja ovog varijeteta je crna. Često se nalazi bela oznaka na grudima, šapama i na vrhu repa. Crvene oznake („palež") može biti na nadočnim lukovima, na njušci i na gornjim delovima nogu ali i dalje ispod može biti prisutan.
Dlaka: - Mali erdeljski gonič: Kratka, jaka, ravna, dobro prileže.
Boja: Osnovna boja ovog varijeteta je crveno-braon, koja na stomaku i na nogama postepeno postaje bleda. Na čelu, grudima, šapama i vrhu repa može biti mala bela oznaka. Glava je često karbonizirana. Nosno ogledalo je često tamno-crveno braon.
Veličina: Veliki erdeljski gonič -55-65 cm, a mali erdeljski gonič 45-50 cm.
Masa: 30-35 kg.
Greške: Svako odstupanje od navedenih tačaka smatra se greškom, čije ocenjivanje mora stajati u tačnoj srazmeri sa stepenom izraženosti.
N.B. Mužjaci moraju imati dva normalno razvijena testisa, potpuno spuštena u skrotum

Prijavi se

Pretraži sajt

Forum - PSI

Oglasi za posao

veterina.info fan box