Argentinski pas
Argentinska doga
Alternativno ime
Argentinsla doga
Argentinski mastif
Dogo argentino
Zemlja porekla
Flag of Argentina.svg Argentina,
(Flag of Cordoba Province in Argentina.svg Kordoba)
Klasifikacija
FCI Grupa 2 sekcija 1 #292
AKC lovački pas za krupnu divljač
UKC čuvarski pas

Argentinska doga je razvijena u Argentini 1920. god. od strane doktora Antonia Noresa Martineza. On je želeo psa koji bi bio dobar lovac i čuvar, ali koji bi u isto vreme bio i porodični pas. Počeo je ukrštanje najpre sa izumrlim tipom mastifa nazvanog pas Kordobe, a nastavio je sa velikom dogom, bokserom, španskim mastifom, buldogom, bulterijerom, velikim pirinejskim psom, pointerom, irskim lovačkim psom i bordoškom dogom.  Nova rasa, ne samo da je oduševila Martinezova očekivanja da je pas veliki lovac i dobar čuvar, već se takođe pokazalo da je i veoma uspešan kao pas vodič i kao vojni i policijski pas. Stvorio je jakog i neustrašivog lovca, sa velikom izdržljivošću i kratkodlakim krznom koje bolje odbija, nego sto apsorbuje toplotu. Ova je odmah privukla i ljude koji organizuju i uživaju u borbi pasa i ostalim aktivnostima i dalje popularnih u Južnoj Americi. Nažalost to je ovom psu dalo lošu reputaciju u Velikoj Britaniji. U toj zemlji je donešen zakon o kontroli pasa u javnosti. Zakon o opasnim psima iz 1991. god. izdvaja tri rase: brazilsku filu, argentinsku dogu i japansku tosu kao zabranjene rase. Četvrta rasa, američki pit bul terijer je dozvoljen pod određenim uslovima. Morao je da bude registrovan, bespolan, obeležen i da mu bude ugrađen čip, kao i da poseduje osiguranje. Nije im dozvoljeno razmnožavanje i uvoz, a u javnosti mora da nosi brnjicu, bude na povocu i mora da ga vodi osoba koja ima više od 16 godina. Od 21. maja 1964. god. rasa je priznata od strane argentinskog kinološkog saveza, a od 1973. je priznat od strane FCI.

 

Opis:

Visina ovih pasa varira između 61-69 cm, a težina im je između 36-45 kg. Argentinska doga je mišićava, ali u isto vreme i graciozna. Pripada grupi mastifa sa veoma jakom vilicom i ima kratko, sjajno, glatko, gusto i uvek belo krzno. Glava mu je ispupčena, sa umerenom stopom. Lobanja je velika, a vilica je jaka i izdržljiva. Brnjica treba da bude otprilike iste dužine kao i lobanja. Argentinska doga ima makazasto zubalo. Uši su mu obično kupirane, a oči su tamno braon ili boje tamnog lešnika sa inteligentnim, budnim i osećajnim pogledom. Nos je crn, a grudi su mu široke i duboke, što odražava njegovu snagu. Koža na vratu mu je opuštena kako bi ga zaštitila u  lovu. Rep mu je dugačak i doseže mu do skočnog zgloba. Nikad se ne uvija ka sapima, ali pas njime maše i drži ga visoko kada je uzbuđen. Ispod kratkog krzna ne postoji podlaka. Na takmičenjima diskvalifikacione mane su mu: svetloplave oči ili oči različitih boja, nemost, fleke na dlaci, beo ili jako beo flekav nos, predgriz ili podgriz, jako viseće usne, hrtovska glava, duge nekupirane uši, visina ispod 60 cm, više od jedne fleke na glavi i svaka fizička disproporcija. Jedan nožni prst koji je odstojao je mana, ali ne vodi ka diskvalifikaciji.

 

Temperament:

Argentinska doga je odličan čuvar kuće. Lojalan je porodici, nestašan i razdragan. Dobar je sa decom i voli da se ljubi i mazi sa vlasnicima. Ovu dogu je lako istrenirati. Veoma je inteligentan, snažan pas kome treba čvrsta i uporna, ali isto tako i ljubazna ruka. Argentinska doga nije rasa za sve ljude. Svi psi su individualci i neki su dominantniji i poseduju snažniji lovački nagon od drugih. Sa pravim vlasnikom, čak i najdominantniji pas može biti poslušan prema svim ljudima i drugim životinjama. Ovoj rasi je potreban neko ko ume da pokaže da je šef. Ljudi koji su čvrsti, samouvereni i uporni mogu da ukažu ovom psu pravila kojih mora da se pridržava i limite šta sve sme ili ne sme da uradi. Cilj treniranja ovog psa je da se postigne status vođe čopora, jer je prirodni instinkt psa da postoji neki red u njihovom čoporu. Kada mi ljudi živimo sa psima, mi postajemo deo njihovog čopora, a ceo čopor sarađuje pod jednim vođom. Status je jasno definisan. Svi vlasnici ovih pasa moraju biti na višem položaju od samog psa. Ovo je jedini način da veza između vlasnika i argentinske doge bude uspešna. Kada ovaj pas ima mlakog i pasivnog vlasnika, problemi se stvaraju, jer sam pas oseća da treba da spase svoj čopor i vodi glavnu reč. Odrasle doge mogu biti agresivne prema ostalim psima, ali sama doga obično ne započinje sukob osim ukoliko ne oseti da je drugi pas nestabilan. Ovom psu treba vlasnik koji će mu pokazati da nije njen posao da uspostavlja ravnotežu u svom čoporu. Budući vlasnici treba da sarađuju sa ostalim uspešnim vlasnicima i potraže savet koji je pravi tip osobe podoban da bude vlasnik argentinske doge. Argentinska  doga  je  dobra  sa  ostalim  ljubimcima  ako  su  zajedno podignuti još od malena. Rana socijalizacija sa drugim životinjama je najbolja za ovog belog mastifa, kao i rani trening poslušnosti.

 
 

Uslovi života:

Ova rasa se može držati i u stanu ako se dovoljno trenira i ima svoj prostor gde će moći da istroši energiju. Takođe, može da bude i tipičan dvorišni pas, ali ukoliko napolju padne temperatura ispod nule, treba ga uvesti unutra. Ovom psu je potreban svakodnevni trening. Najviše mu prijaju duge šetnje ili džogiranje. Njegovo krzno se lako održava i nema pseći miris. Posebno treba obratiti pažnju na nokte ovog psa, jer rastu brzo te moraju često da se seku. Ova rasa se ne mitari toliko često. Argentinska doga živi između 10 i  12 godina.

Šteta je što se ovi psi smatraju krvoločnima. Kada se pravilno vaspitava i trenira, argentinska doga je veliki pas. Pas je ono što gospodar napravi od njega. Nisu sve rase za svakoga. Ljudi koji uče ove pse da se bore i daje ružnu sliku o njima. Zabrana ove rase u nekim zemljama sigurno nije način da se reši problem. Neki od talenata argentinske doge su: lov, praćenje tragova, čuvanje, policijski posao, detektovanje narkotika i učestvovanje na raznim takmičenjima

Predrag Mladenović 

(Tekst preuzet sa kinološke sekcije veterinarskog fakulteta)*

Standard rase
Lobanja: Lobanja masivna, konveksna (ispupčena), u smeru od napred ka nazad i bočno, kao i posmatrana odozgo, na osnovu zaobljenja mišića za žvakanje i mišića potiljka (vrata).Nosnik: Iste je dužine kao lobanjski deo, što znači da je zamišljena linija koja spaja unutrašnje očne uglove jednako udaljena od potiljne kvrge i vrha nosne pečurke.

Oči: Tamne i boje lešnika, ivice kapka su crne ili svetle, rastojanje očiju mora da bude veliko, pogled živahan i inteligentan, ali u isto vreme tvrd i čvrst.

Zubalo: Dobro prilagođeno, bez prognacije, jako sa dobro usađenim i velikim zubima.

Nos: Crno pigmentisan, na kraju lako podignut, nozdrve dobro otvorene.

Uši: Dobro postavljene, polu-ili sasvim podignute, trouglastog oblika. Moraju uvek da budu kupirane.

Usne: Dobro priležuće, sa slobodnim ivicama, crno pigmentisane.

Potiljna kost: Ne srne da strci napolje, već je jaki mišići potiljka moraju potpuno prekriti.

Vrat: Jak, zaobljen, dobro oblikovan, sa debelom kožom grla, faltana kao kod mastifa, bordoške doge ili buldoga, ne zategnuta kao kod bulterijera.

Grudi: Široke, duboke, sa mnogo mesta za jaka pluća. Odnapred gledano mora dubina grudi da doseže do ispod laktova.

Ramena: Visoka, vrlo jaka, sa jasno mišićavim reljefom.

Grudni koš: Širok, bočno gledan svojom donjom ivicom strci preko laktova.

Gornja linija: Viša je u predelu ramena i blago se spušta (pada) ka slabinama i sapima.

Prednje noge: Ravne, potpuno paralelne, sa kratkim nožnim prstima koji leže jedan pored drugog.

Slabinski deo: Prekriven muskulaturom.

Zadnje noge: Natkolenica sa jakim mišićima, sa kratkom potkolenicom i dobro zatvorenim šapama, bez odstojećih prstiju.

Rep: Dugačak i jak, ali ne ide preko skočnog zgloba. Normalno je nošen viseći. U afektu je podignut i stalno se bočno pomera.

Težina: 40-45 kg.

Veličina: 60-65 cm.

Boja: Potpuno bela, svaka fleka, svejedno koje boje, mora da se diskvalifikuje kao atavizam.

Diskvalifikacione mane: Svetloplave oči ili oči razlilčitih boja, nemost, fleke na dlaci, beo ili jako beo flekav nos, predgriz ili podgriz, jako viseće usne, hrtovska glava duge nekupirane uši, visina ispod 60 cm, više od jedne fleke na glavi i svaka fizička disproporcija. Jedan nožni prst koji je odstojeći je mana ali on ne vodi diskvalifikaciji.

*LITERATURA

"Larousse enciklopedija pasa" / Dr. Pierre Rousselet - Blanc  

"Enciklopedija pasa" / Đino Punjeti

"Dog a log" / Dr. Bruce Fogle  

www.dogbreedinfo.com

 

Prijavi se

Pretraži sajt

Forum - PSI

Oglasi za posao

veterina.info fan box