Sjećam sam da sam i sam imao slične sumnje i nedoumice kod prvih zahvata, bilo da se radi o običnom davanju injekcije ili pak ruminotomiji. Svi smo to studirali, čitali, proučavali, asistirali i gledali a ipak se pojavi sumnja i strah kod prvog samostalnog rada. Uradiš lege artis pa se opet misliš da li je onaj "artis" u pravu! No, to i jeste ljepota ove profesije što nije sve dogma i što je pristup svakoj intervenciji manje-više individualan i jedinstven.
Da ne davim više evo odgovora na pitanje:
Komplikaciju kod troakiranja sam imao samo jednom i ona se svela na peritonitis (terapija ATB/ 3 dana), koji je nastupio zbog nakupljanja sadržaja iz buraga, no moram reći da troakiranje u tom slučaju nisam izveo troakarom već kuhinjskim nožem (hitnost situacije je to zahtijevala, a i neki tehnički problemi). No, sve se dobro završilo i čak je i mesar je bio zadovoljan 5 mjeseci poslije (ovo je off record).
Kod pravilnog rada (znači ne kao u gore navedenom slučaju) sadržaj buraga se neće cijediti unutra, i nema nikakvih komplikacija, osim što ti gazda uvaljuje mlijeka, jaja i paradajza da ih ne možeš pojesti mjesecima.
Hoću reći da je zahvat rutinski , ali psihološki za vlasnika izrazito efektan jer se oboljela životinja oporavlja trenutno (gotovo kao kod liječenja purperalne pareze).
Iskreno ne bih znao ništa reći o navlačenju kože lijevo ili desno. Po mom iskustvu nadam je napuhana lopta i koža je toliko zategnuta da je ne možeš povući ni u jednu stranu.
I da, usudi se to uraditi bez ičijeg nadzora ili pomoći, jer ponavljam zahvat je jednostavan i efektan i odličan za podizanje reputacije.
Mali savjet, prilikom probadanja, odnosno vađenja troakara iz metalne cijevi, malo odmakni glavu u stranu jer se može desiti, u slučaju pjenušavog vrenja gdje je plin(gas) u stvari pjena, da te sadržaj ne poprska po glavi. Metalnu cijevčicu drži čvrsto sa prstima druge ruke i ne puštaj sve dok se lopta ne ispuše.
